LOKALNO, NACIONALNO, GLOBALNO
KOLIKO SPORO SUCI MOGU SUDITI?
Sporo, sporije, sudovi
Novi vic na našoj sceni je da su suci u “bijelom štrajku”. Što nitko u zemlji neće primijetiti, osim možda onih koji mjesecima ili godinama čekaju ročišta koja će opet biti odgođena.
Djeca se rađaju, ljudi obolijevaju i umiru, a presude traju i traju, čekaju i čekaju.
A trebaju samo reći tko je u pravu. I dosuditi prikladnu kaznu odgovornima.
Apsolutno nitko ne suosjeća sa sucima, pogotovo ne odobrava njihovo sumanuto traženje za gotovo 100 posto veću plaću. Zašto, za apsolutnu sporost u rješavaju presuda?
Oni kažu da javnost “ima lošu percepciju”. A sad prijete da će još sporije raditi, odnosno da će rješavati samo ono što je hitno.
Znači, dosad nije ništa bilo hitno kad postupci toliko traju? Ako kirurg mora hitno operirati pacijenta da bi mu spasio život, zašto i sudac ne bi riješio neki spor bar relativno brzo, da njegove sudionike oslobodi stresa i frustracija. Jer što sudovi duže čekaju, od te tjeskobe i anksioznosti stvaraju se tumori. Tako da suci zbog svog odlaganja i razmaženosti stvaraju posao doktorima.
Ne možemo mi toliko dugo čekati, koliko oni sporo mogu suditi.
Svatko na kraju (ne) dobije ono što zaslužuje
Neke presude premašuju trajanje ljudskog života. Pravda je spora i neefikasna. Neučinkovita. Donese se presuda, pa je sruši neki viši sud, i tako možeš cijeli život hodočastiti od sudova do sudova.
Bolje vam je da živite dugo da dočekate sve presude. Ako se vodi više postupaka protiv vas, postoji mogućnost da umrete nevini. Poput Milana Bandića.
“Sve ću vas tužiti”, poznata je prijetnja, ali s obzirom na naše sudove, to je prijetnja praznim pištoljem.
Nema povjerenja u pravosudni sustav
Ne samo da nema povjerenja, ljudi više vjeruju smrtnom neprijatelju nego tome da će sud riješiti njihov problem, bar za njihova života. Ali nemaju izbora.
DORH, koji u procesima brani državu, redovno gubi presude. Upravo se dogodila još jedna blamaža, država je izgubila slučaj “Bankomat” nakon 13 godina. Paradoks je da državno odvjetništvo, koje ima budget od 30ak milijuna kuna godišnje, odlučuje o slučajevima teškim stotina milijuna kuna. Potpuni je nesrazmjer koliko se ulaže u DORH, i kakvim slučajevima se sudi.
Za dočekati pravdu, treba ti nekoliko života.
Nekad ni više života nije dovoljno.
Postoji nešto što se naziva Pravo na suđenje u razumnom roku. Jer život prolazi, a nema pravde na vidiku.
Sudstvo u brojkama
498 dana u prosjeku je potrebno za rješavanje parničnih predmeta (iza nas su Italija i Malta)
282 dana potrebno je da se riješi slučaj na europskom nivou
55 dana je potrebno u Litvi
Milijun i 300 tisuća novih predmeta godišnje sudovi zaprimaju (to znači da svaki dan zaprimaju oko 3.500 novih slučajeva). Navodno isto toliko i rješavaju, ali ostaju svi oni slučajevi od prije.
Kako god, ovaj štrajk će samo narušiti već ruiniranu percepciju o sucima. Možda oni to već znaju, pa traže kompenzaciju kroz novac.
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com
