Lokalno, nacionalno, globalno
PROFILI DUGOVJEČNIH VLADARA: ALEKSANDAR VUČIĆ
Nikoga se ne analizira toliko kao političare, možda zato i kad ne razmišljamo o njima, oni utječu na naš život. Oni su pravi celebritiji, istinske zvijezde realitija našeg društva.
Ni o kome se nema tako loše mišljenje kao o političarima. Oni su po javnom mnijenju na samom dnu, a ipak se čine otporni na taj katastrofalan rejting. Oni guraju svoje mandate do kraja, pa idu na novi mandate, jer moraju politički preživjeti.
Vlada kronično nepovjerenje u političare, pretpostavlja se da čim se netko probije do vrha, to je napravio uz pomoć nekih mračnih krugova, kojima sad mora vraćati dug.
Ovo je pogled iz susjedne države, s neke politološko-društvene razine, polu-laički na jednog vladara koji je zarobio svoju zemlju svojim kultom ličnosti.
Potcjenjivanje publike
Zamislite da vas već 12 godina hipnotizira isto lice sa TV ekrana koje ponavlja iste mantre, govori što trebate misliti, što je istina a što laž, što je ispravno, a što krivo.
Ono što svakako prvo upada u oči je način obraćanja, koji je izrazito infantilan. Obraća im se kao djeci u razredu.
Malo glumi dobrog, malo lošeg policajca. Govori kao roditelj koji je eto sve žrtvovao za dijete, pa mu dijete uzvraća neposluhom i lošim ponašanjem. Stalno ima taj pokroviteljski stav prema publici, iako je on sluga naroda.
U raljama dugovječnog vladara
Kad država zapne s nekim vladarom koji je pustio korijenje, postaje ga se nemoguće riješiti. Osim biologijom. Perfidno je da takvi stalno ponavljaju kako oni žele napredak svoje zemlje, ali im netko to ne dopušta.
Profesionalni lažovi
Nema većih profesionalnih lažova od političara. Oni znaju 1000 načina za iskriviti istinu. Sve ono što govore, a ovaj političar poput stand-up komičara neprestano zarobljava naciju s malih ekrana. Zapravo je programira na beznađe, na paranoju, na strah od neprijatelja.
Dolijevaju ulje na vatru, rasplamsavaju umjesto smirivanja situacije.
U situaciji kad je cijela regija potresena masakrom, on poziva opoziciju da njega ubiju. I spominje krvoproliće svoje obitelji.
Performans vladavina, ili vladavina performansa
Kod nas predsjednik i premijer neprekidno vode svađalačke dijaloge, bijesni rat taština, a Vučić vodi permanentan dijalog sa zamišljenim neprijateljem. U tim njegovim monolozima, uvijek je tu neki zamišljeni neprijatelj koji ga želi smijeniti, likvidirati, lišiti Srbiju napretka i genijalnog vladara.
On je patentirao stil cvilećeg huškanja. Cvileći huškač – je li to način preživljavanja jednog režima, koji se sveo na jednu osobu? Političko preživljavanje uz pomoć igranja uloge cvildrete koja neprestano plače da netko želi da ga ubije, pa da ga ubije ako baš želi, njega i članove njegove obitelji.
Vrhunac je obraćanje ljudima koji prosvjeduju kao narodnim neprijateljima. Jer, ovakav stil permanentnog jadikovanja mora imati neprijatelja. Ali nije problem ga i izmisliti.
Tolika doza patetike i najotpornijima bi naštetila
(In)tolerancija na moć
Biti pollitičar je test kako se nositi sa velikom količinom moći. Jer svaki političar ima moć, razmjerno poziciji na kojoj se nalazi. Ima jedna teorija da ljudi nisu konsturirani za veliku količinu moći. Kad imaju sve u svojim rukama, nužno se počnu ponašati izvan kontrole.
Psihijatrijski uvid
Što bi pronašli stručnjaci kad bi stručno zavirili u takve umove? Bilo je već dijagnoza puštanih u eter, poput narcisoidnog paranoidnog poremećaja ličnosti.
Narcistički poremećaj ličnosti (eng. Narcissistic Personality Disorder – NPD; također megalomanija) je psihički poremećaj ličnosti u kojem postoji dugoročan uzorak ponašanja koje karakteriziraju osjećaj samovažnosti (grandioznost), duboka potreba za pažnjom i divljenjem, pretjerana samouvjerenost i nedostatak razumijevanja za osjećaje drugih (empatije). Osobe koje boluju od tog poremećaja često pretjerano razmišljaju o stjecanju slave, moći, ili o svom fizičkom izgledu. Često iskorištavaju ljude oko sebe.Javlja se kod otprilike 6% odraslih osoba, češće kod muškaraca nego kod žena, i češće se manifestira kod mladih ljudi. Kao i ostale vrste mentalnih poremećaja, narcistički poremećaj ličnosti može uzrokovati poteškoće u razvoju. (Wikipedija)
Čini se da je dijagnoza narcisoidnog poremećaja uvjet za postati političarem.
Paranoja
Zamislite vladara koji nađe vremena da proučava sve što regionalni i ostali strani mediji pišu o njemu, i naziva ih hibridnim ratom. Svaka satira, komentar, ono što nije hvalospjev je dio hibridnog rata.
Kao da ljudi nemaju svoju glavu pa mogu i sami zaključiti da li se netko ponaša pretjerano, narcisoidno, paranoično.
Uspio je zarobiti domaće medije, ali to nije dovoljno pa prati što regionalni mediji pišu o njemu. I onda neprestane žalopojke kako strani mediji vode rat protiv njega i napretka Srbije. Nije mu palo na pamet da pišu o njemu zbog njegove opsesije vlastitim rejtingom?
Strah od promjene
Uvijek može biti gore. Vjerojatno se time vode ljudi koji radije biraju poznato zlo. Pesimizam čuva takve vladare na vlasti, da ne dođu još veće cvilidrete i huškači, možda i tirani?
I tako dolaze nove generacije, a isti političari, nekad ratni huškači a sad huškači protiv zdravog razuma, puštaju korijenje na vlasti i nitko ih ne može ili ne želi maknuti.
Iz straha od promjene.
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com
