Lokalno, nacionalno, globalno
RAT U UKRAJINI – UŽASAN KRAJ ILI UŽAS BEZ KRAJA
Ne samo da ovaj rat ne prestaje, nego počinju novi. Rat između Armenije i Azerbejdžana možda je završio za 24 sata, ali svejedno to ostaje jedan od zamrznutih sukoba.
Ovaj tekst neće otkriti ništa novo, njegovo pisanje potaknuto je zgražanjem da je nešto poput rata uopće formalizirano. Zgražanje nakon 19 mjeseci rata tako da se spriječi normalizacija rata. Rat u Ukrajini je posepeno postao posljednja vijest u Dnevniku, ali treba spriječiti da bombardiranje civilnih meta (kao u doba ISIL-a, samo na svakodnevnoj bazi) postane nešto normalno.
Svašta smo vidjeli od početka ovog rata. Defenestracije, samoubojstva počinjena sa 5 metaka i rušenja aviona. Otmice tisuća djece da bi ih se rusificiralo. Knez smrti u Kremlju koji nikome ne da pristup. Tajna služba koja je otela najveću državu na svijetu i prijeti uništenjem čitavog svijeta ako se spriječe njihove imperijalne pretenzije.
Rusija je oteta država
Rusija kao država ne postoji. Ona je oteta, kidnapirana od strane interesnih skupina. oni su preuzeli zemlju i crpe njezine bogate resurse.
Zbog tih otmičara (možda gmazova u ljudskom obličju), rat u Ukrajini pretvara se u užas bez kraja. Istočna Ukrajina pretvara se u miniranu ničiju zemlju koja će biti neuseljiva još desecima godina. Plodna zemlja zagađena minama, iseljeni milijuni, uništeno gospodarstvo. Ratu se još ne vidi kraj, a čini se da tek nakon rata slijedi užas bez kraja. Gdje su sad fanovi Vladimira Putina, hoće li pomoći u razminirati Ukrajinu? Koliko ukrajinske djece će pomoći vratiti nazad?
Ovaj rata nama je novi, ali ratovi su stara priča.
Globalni efekti
Za razliku od stotina lokalnih ratova koji se vode, ovaj rat ima globalni efekt. Događanja u jednom dijelu svijeta utječu na drugi dio svijeta.
Hrana kao oružje
Siromašniji postaju još siromašniji, gladni postaju još gladniji. Zbog ruske invazije, i samo zbog toga, oni koji već gladuju u Africi, neće dobiti ni taj jedan obrok koji imaju.
A zašto? Jer kremaljski patuljak ima komplekse zbog svoje visine.
Bezumni proračuni za vojsku
Povećanje proračuna za vojsku lančana je reakcija koju će morati ispoštovati praktički sve zemlje. Enormno povećanje proračuna za vojsku znači da će biti manje novca za sve drugo. Manje za obrazovanje, socijalu…a zašto? Da bi trošili na oružje čija je jedina svrha uništavati, ubijati, dizati u zrak.
A zašto? Jer otimači Rusije trebaju još teritorija.
Skuplji život
Zbog, i isključivo zbog bezumnih teritorijalnih pretenzija deluzionalnih otimača Rusije, opet značajno poskupljuje gorivo, a to znači i svi troškovi života. Skuplji život znači da moramo raditi više za manje novca, a to znači nižu kvalitetu života. A sve to možemo zahvaliti raznim kompleksašima i kepecima iz Kremlja.
Strah od nuklearnog armagedona
Zveckanje nuklearnim oružjem postalo je napornije nego u doba hladnog rata. Kad god im ne ide u ratu, javi se glas armagedona – Dimitrij Medvedev, koji obožava plašiti cijelu svijet dizanjem u zrak. Valjda je svjestan da to znači i njegovo dizanje u zrak.
Nisu dobre prognoze za kraj rata u Ukrajini, neki predviđaju još 5 do 7 godina. A to znači da će još godinama hrana teško stizati do najsiromašnijih, troškovi života će stalno rasti, a uz to će nam potkapacitirane marionete prijetiti uništenjem planete.
A sve zbog jedne katastrofalne odluke u nečijoj glavi iskrivljenom predugom vladavinom.
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com
