Lokalno, nacionalno, globalno
BILJANA BORZAN U ZEMLJI ČUDESA

Dok se još nije složila vlada, traje kampanja za EU izbore, koja je prilično nevidljiva.
„…napravili smo nešto bolji rezultat nego prošli put“ – (42 u odnosu na 41 mandat, uz poguranac Milanovića) – ovo je doista izjavila Biljana Borzan, prva na listi SDP-a koja je na vrijeme poslana u Europu da izbjegne sudjelovanje u agoniji propadanja stranke.
Nevjerojatno je da je stranka potrošila 8 godina na „lidere“ kao što su Bernardić i Grbin, da je stranka ostala bez gomile svojih članova, raspuštene su stranačke organizacije, članovi se nisu saslušavali nego otpuštali. A Biljana Borzan je samo gledala sve to, i nastavila biti poslušnik. Jer je to bilo oportunistički.
Sve je vidljiviji raskorak između propadajuće stranke i uspješnih pojedinaca koje je ta stranka pogurala. Ti pojedinci ne žele ni čuti o stanju svoje stranke, jer im je to užasno neugodno, žele pod svaku cijenu izbjeći zamišljati scenarij da ih stranka ne bude u stanju poslati na lukrativne pozicije. Samo što će oni dok traje tiha agonija propadanja stranke, osigurati sebe za nekoliko života.
Sad su kupili malo vremena izgovorom da neće javno razgovarati o stanju u stranci dok ne završe EU izbori. Sve, samo da ne kompromitiraju svoju novu avanturu u Bruxellesu. Samo što je ovo pitanje veće od njih i od SDP-a. Zbog njihove nesposobnosti i oportunizma Biljane Borzan i sličnih koruptivna hobotnica HDZ-a može se nesmetano razvijati, mogu zauvijek biti na vlasti. Oni ponavljaju mantru da je „SDP“ i dalje najjača oporbena stranka – naravno kad se toliko polagano eutanaziraju da još uvijek zauzimaju taj prostor. Ali što znači biti drugi (u politici i HNL-u) kad si iz izbornog ciklusa u izborni ciklus, iz lige u ligu, 20 bodova, 20 mandata iza onog prvog?
Zanimljivo je gledati istupe europarlamentaraca u njihovoj izbornoj kampanji, kako se trude dokazati kako oni provode uspješne politike u EU parlamentu. Međutim, nitko od njih nije napravio neki iskorak, nešto autentično da bi se približio građanima. Samo vegetiraju na listi svoje stranke.
Ali eto, sad moraju glumiti da rade neku kampanju i iako im se ne da, gostuju u domaćim emisijama, a zapravo jedva čekaju da se vrate u Belgiju „where everybody knows my name“. Jednostavno je neiskreno, njih ne zanima ni stanje u stranci koja umire ni stanje u državi koja ih šalje – jer oni žive na nekoj drugoj razini.
Ne možeš se povezati s njima ako oni mogu kupiti stan za 3 godine rada, i usput se ne potrošiti previše, dok prosječan građanin za to treba 50 godina.
I zato je izlaznost manja od 30 posto, jer se građani ne mogu povezati s tim plaćama, i osjećaju da je to duboko nepravedno.
EU PLAĆA PROSJEČNA HR PLAĆA – što možeš kupiti za 1 mjesec
3m2 stana u Splitu ¼ stana u Splitu
Putovanje u Dubai Putovanje u Makarsku
Novi Renault Scenic Dijelove Golf dvojke
Što ćemo napraviti 9.6. osim što ćemo riješiti stambeno pitanje još 12-orici hrvatskih građana?
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com












