Lokalno, nacionalno, globalno
IZBORI KOJI SE PERCIPIRAJU ISKLJUČIVO KROZ OGROMNU PLAĆU
Nije ni čudno da građani imaju averziju, ili osjećaj indiferentnosti prema EU izborima: jedina promjena koju uopće vide je da je 12 ljudi dobilo ogromna primanja, a nitko ne vidi zašto.
Odnosno, tih 12 ljudi to nije uspjelo prezentirati. Iako imaju ogromna sredstva za predstavljanje svog rada u Europi, uopće ne vidimo gdje ta sredstva idu, gdje je otišla enormna količina tih sredstava?
„Za hrvatske ljude“ u prijevodu znači „Za europsku plaću“
„Zaustavimo ovlasti Bruxellesa“ – Mislav Kolakušić, kandidat za zastupnika u EU parlamentu
Mislav Kolakušić se u Europi bori protiv Europe.
Biljana Borzan se bori za istu kvalitetu Nutelle u Njemačkoj i Hrvatskoj.
Božo Petrov bori se za ugradnju kršćanskih vrijednosti u temelje Europe.
Bartulica se bori za život na više od 38 eura mjesečno.
Ali nema pomoći, na kraju dana javnost ih doživljava samo kao borce za europsku plaću koja će osigurati generacije do kraja 21. stoljeća.
Njihova plaća je prva asocijacija kad vidimo te zastupnike na TV-u, građani nisu u stanju percipirati nešto dalje od njihove plaće. Jednostavno je preveliki raskorak da je plaća 10 puta veća od prosječne plaće, a najnevjerojatnije je to da nemaš nikakve druge troškove! Čemu uopće te velike plaće ako ne trebaš plaćati stan, auto, ručak ni kavu, a dnevnica ti je dovoljna da posjetiš sve noćne klubove u Bruxellesu?
Mogu Borzan, Picula, Flego i ostali poručivati s plakata koliko žele, ali njihovo pojavljivanje doživljava se isključivo kao borba za plaću.
Građani duboko osjećaju nepravdu prema takvom raskoraku u plaćama, pogotovo osjećaju averziju prema ovim plaćama bez prave odgovornosti, i zato ne žele sami biti poslodavci ovoj 12-orici zastupnika. A poslodavci su im ako ih zaokruže na listama. A ljudi imaju averziju da nekoga izaberu na astronomsku plaću, a oni sami imaju puno manje od toga.
I zato će izlaznost sutra vjerojatno biti manja od 30 posto.
To je otvoreno priznao Kolakušić kad je rekao da njemu odgovara što manja izlaznost: ako izađe 12 ljudi, a on dobije jedan glas, opet prolazi.
Smiješno je gledati te zastupnike kako se pojave 5 minuta prije izbora i pričaju kako se bore za hrvatske ljude.
Pri tome Plenković predvodi svoje zastupnike koji bi bez njega bili potpuno izgubljeni, dok SDP-ovi zastupnici mole Boga da negdje ne izviri njihov predsjednik i zarazi ih gubitničkim mentalitetom.
Uzrok tolike averzije prema plaćama EU zastupnika je u tome što je kod nas je jednostavno preveliki raskorak između plaća. U Njemačkoj primjerice nije tako, jer su plaće u domaćem i EU parlamentu podjednake.
Možemo zamisliti što je tek u Bugarskoj gdje je plaća oko 300 eura…
Nakon još jedne EU kampanje, i dalje ne znamo za što glasamo 9. lipnja – osim za doživotno situiranje 12 zastupnika (a neki će se situirati opet). Odnosno, osigurati će svoje potomke do kraja 22. stoljeća.
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com
