Lokalno, nacionalno, globalno
NEVJEROJATNA SERIJA AUTOGOLOVA (EURO)ZASTUPNIKA BARTULICE
Baš kad pomislimo da se više nema što novo vidjeti na hrvatskom političkom nebu, pojavi se crveni Ferrari. Ferrari je trebao poslužiti kao osveta svim onim crvenim jugo-komunistima koji ga slijede, idu za njim u WC, samo da saznaju od čega živi.
Količina samožrtvovanja koju je pokazao zastupnik Bartulica je frapantna: on je ogromna žrtva, njega su već od 7. stoljeća učinili metom, bio je meta i prije nego je rođen.
Zapravo nije nikakva veća žrtva od Kujundžića, Krstičevića, Žalac, svih koji su zaboravili prijaviti svoje kvadrate, ili zaboraviti prijaviti Mercedes u dvorištu. Svi oni su 7 dana nakon otkrivanja njihovih nestašluka živjeli u paklu i svaki dan se budili na svim naslovnicama. Ali bi interes medija opao nakon 7 dana, kad bi se pojavio neki drugi slučaj.
Bartulica je produljio rok trajanja na naslovnicama pojavivši se sa crvenim Ferrarijem. I kao u nuklearnoj reakciji, priča je postajala sve veća: ne samo da je došao u Ferrariju od 350.000 eura, nego ga je vozio osuđeni kriminalac.
Što je to s političarima i kreditima?
Ipak, da se vratimo na početak priče, ona je postala čudna kad se otkrilo da ovaj političar ima čak dva ogromna kredita: oba od gotovo 300.000 eura, koji se ne mogu nikako vratiti bez plaće u EU parlamentu. Da nije ušao u EU parlament pitanje je kako bi uopće preživio.
Već posjedovanje tad dva ogromna kredita distancira ga od „malog čovjeka“ kojeg kaže da će zastupati. „Mali čovjek“ jedva može dobiti jedan od ta dva kredita. Čudno je za bilo koga kako preživljava s ta dva kredita, a Bartulica se proglasio najvećom žrtvom u povijesti Hrvatske jer su se mediji pitali kako preživi s 40-ak eura mjesečno.
I to pitanje koje se nameće samo od sebe – kako uopće netko može preživjeti sa 40 eura na mjesec, i zašto uopće dizati kredit ako nemaš sredstava za život, Stephen je proglasio neviđenom hajkom. Naljutio se kao uvrijeđeni tinejdžer kojeg su roditelji prozvali gdje je potrošio džeparac.
Nemoguća kalkulacija
Na pitanja da objasni svoju računicu, što mora kao javni dužnosnik, odgovarao bi napadom da se protiv njega vodi hajka. Tipična obrana napadom, ili preventivno ubijanje glasnika. Time se razgolićuje cijeli taj lažni moralizam: može se neprestano moralizirati, ali svojim primjerom ne moraš biti transparentan. Nakon što se sažalijevao oko toga da ga netko uopće može propitivati od čega živi, ipak je priznao da ga uzdržava majka. Bilo je tu još detalja, 30 tisuća eura koje mu je posudio mutni poduzetnik. I kako to da Bartulica nije ništa zaradio da bez kredita kupi svoje skupocjene nekretnine? Ipak je, otkad se vratio iz inozemstva, bio na državnim jaslama.
U ovoj epizodi kampanje za EU izbore Bartulica je tako pokazao niz osobina koje su nespojive sa slikom koju želi prezentirati o sebi. Kratak popis tih osobina je sljedeći:
- Izgovara domovina, misli na imovinu
- Tendencija da od sebe pravi žrtvu
- Lako se uvrijedi, ne možeš ga ništa pitati
- Vječno moralizira o drugima, a ne vidi svoje ponašanje
- Nema samokritike ako se priča o ljubavi prema domovini
- Ističe kako je praktični vjernik, a svojim primjerom to ne pokazuje
- Što god da se dogodi, za sve krivi ljevičarski mediji.
Bartulica je proglasio rat protiv „jugokomunističkih ljevičarskih medija“, i na valu neprijateljstva prema njima jahat će do kraja svoje političke karijere. Važno je pronaći vanjskog neprijatelja da možeš imati materijala za svoj sadržaj. A hvalisanjem da je vjernik pokušava postići imunitet od propitivanja negove imovine.
Najveći neprijatelji kršćanstva su oni koji su pozivajući se na kršćanstvo činili zločine u ime kršćanstva.
Kao što se Bartulica vozi u Ferrariju s osuđivanim kriminalcem u ime svojih visokih moralnih standarda.
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com
