Lokalno, nacionalno, globalno
KAKO JE JEDAN DESETOGODIŠNJAK UZDRMAO CIJELI SUSTAV (I CIJELU DRŽAVU)
ŠKOLSKI SUSTAV JE GOL
Eto, sad se konačno može reći „Car je gol“ – svi ti savjetnici, pedagozi, viši savjetnici, ravnatelji, ministri, ne mogu se obračunati sa jednim problematičnim desetogodišnjakom.
Tko je stvorio Frankesteina
Roditelji su stvorili monstruma, i sad cijela država ne zna što bi s njim. Je li ovo slučaj ekstremne razmaženosti, psihičkog poremećaja ili vjerojatno kombinacije to dvoje ne znamo jer stvoritelji dječjeg Frankesteina ne žele dodatnu evaluaciju jer vjerojatno idu sa stavom da su svi protiv njih (što je i dovelo problem do ove razine koja gotovo postaje nadnacionalna).
Jedino što Sustav zna – seliti učenika iz jedne u drugu školu
Sustav je pokazao da jedino što zna je seliti učenika iz jedne škole u drugu – nevjerojatno je da sustav poseže za rješenjem koje je iz aviona neučinkovito i stvara samo veću štetu – jer, ako je dječak upropastio već 2 razreda, zašto još jedan ne bi natjerao na promjenu prebivališta, premještaje u druge škole, preseljenja i posjećivanja psihologu?
Jer bolje da stručnu pomoć dobije 28 učenika nego jedan kojem je jedino potrebna – po logici ministarstva. Poput Crkve koja svećenike zlostavljače preseljava u drugu župu – da bi kontaminirali još jednu sredinu?
Cilj i jednog i drugog je samo da se problem zataška, da se ne priča o tome. Samo da obrazovni sustav ne bude u fokusu javnosti, da se ne razotkrije da nitko ne zna riješiti problem. A u stvarnosti će upropastiti još djece, generacija, roditelja…
Nevjerojatno je da ono što se naziva školskim sustavom nema odgovor na ovo pitanje. Ali pravi problem je zakonski okvir, jer u zakonu nije predviđeno da se nekom učeniku uskrati pohađanje nastave. Pa čak i ako se radi o hodajućem poremećaju u ponašanju.
Zakon ništa ne govori o ostaloj djeci kojima su uskraćena prava na školovanje u sigurnim uvjetima. Ovo je slučaj kad prava pojedinca ugrožavaju prava većine. Što je sa ostalih 28 učenika i njihovim potrebama?
Sustav će radije zaštiti zlostavljača nego ostalu djecu
Ovaj zlostavljač je potpuno razgolitio sustav kao bespomoćan i nikakav. Ali ovo je samo jedan koji je izašao u javnost, koliko je bilo samo slučajeva kad su žrtve kapitulirale i roditelji su morali preseliti da bi se udaljili od nasilnika, na radost Ministarstva – jer bi tad gurnuli problem pod tepih.
Ovo pokazuje da žrtve nemaju puno šanse da budu zaštićeni u sustavu. Ali zato zlostavljači (i njihovi roditelji, kreatori cijelog problema) imaju dobru šansu da ih ministar brani pred cijelom zemljom prozivajući žrtve da pokažu malo empatije, a viša savjetnica savjetuje žrtvama da „ne treba odrastati u sterilnoj sredini“.
Ima jedna rečenica koju ponavljaju ti savjetnici koji začudo ne rade direktno s učenicima nego idu po nekim seminarima: „Svi smo zakazali“. To je jako opasno, ona pokušava prebaciti neku kolektivnu krivnju na apsolutno sve, na roditelje pristojnih učenika – oni se moraju osjećati loše jer je netko patološki odgojio svoju djecu?
Dok takvi savjetnici gostuju u udarnim terminima na nacionalnoj televiziji, teško će obrazovni sustav pronaći rješenje za zlostavljače unutar njega. Možda da se ovu višu savjetnicu zatvori s malim zlostavljačem da joj govori prostote i simulira intimni odnos da sama doživi empatiju prema žrtvama?
Tko sve iz sustava ništa ne može:
- Ravnatelji sve 3 škole
- Učitelji, asistenti, socijalni pedagozi i psiholozi
- Ministar
- Svi iz AZOO-a
- Savjetnici, viši i niži
- Svi ostali
Koliko njih je već direktno i indirektno nastradalo od napadača:
- 3 razreda x cca 20 učenika = oko 60 učenika, posredno njihovi roditelji, članovi obitelji i ostali učenici koji su tome svjedočili
- Učitelji u razredu u koje je premješten dječak koji je razbucao cijeli sustav
- Cijela država koja ima PTSP od ovog slučaja
Katarina Baričić
