Početna Hrvatska UZALUDNOST POSTOJANJA ZORANA MILANOVIĆA NA PANTOVČAKU

UZALUDNOST POSTOJANJA ZORANA MILANOVIĆA NA PANTOVČAKU

63
UDIO

Lokalno, nacionalno, globalno

UZALUDNOST POSTOJANJA ZORANA MILANOVIĆA NA PANTOVČAKU

Milanović je okupirao Pantovčak bez ikakve svrhe, plana i programa. Više se ni ne trudi suprotstavljati Plenkoviću (makar i oko trivijalnosti), zbog čega su ga ljudi uglavnom i birali, i po svakom pitanju je suvišan. Razlog zašto je odabran je ljudi eto vole one koji glume bullyje i one koje ih zabavljaju dugom jezičinom, makar ne imali nikakav sadržaj. Već na početku drugog mandata, Milanović je najavio svoje povlačenje iz politike  s istekom mandata (nego što bi trebao, vratiti se u Sabor sa 65 godina??), s tim da je ta najava bila proglašenje prijevremene mirovine. Samo što će još nekoliko godina sjediti na Pantovčaku ne radeći ništa.

Korisni ruski idiot

Zapravo, nije da ne radi baš ništa, nekad posjeti svoje prijatelje Viktora Orbana i Edija Ramu o državnom trošku (ti posjeti se provuku pod izlikom održavanja nekih vanjskopolitičkih veza), a često igra ulogu korisnog ruskog idiota, šaljeći poruke da je „rat grozna stvar“, i „treba završiti“, ali ni jednom nije prozvao agresora da se povuče s teritorija druge zemlje. Nije se ni osvrnuo na 53 ruske prijetnje nuklearnim armagedonom, već mu je Europska Unija kriva za sve geopolitičke probleme. Ipak, njegov blagi tretman ruskog medvjeda nije pomogao da nam popravi tretman kod Rusije, budući da je Hrvatska sedma na listi ruskih neprijatelja.

Kadrovski egzekutor SDP-a

Milanović nosi puno više odgovornosti nego što je spreman prihvatiti; on je najodgovorniji što je HDZ već treći mandat na vlasti budući da je sam Milanović eutanazirao svoju bivšu stranku SDP radeći katastrofalne kadrovske greške, te birajući po lojalnosti umjesto spobnosti. SDP se ni danas ne može otarasiti Milanovićeve ostavštine budući da je  Siniša Hajdaš Dončić Milanovićev kadar, i već treći predsjednik SDP-a uzastopno kojeg nitko ne doživljava kao izbor za budućeg premijera.

Kao rezultat Milanovićeva kadrovskog pustošenja, ta stranka uzima kisik ikakvog suvisloj oporbi koja bi se mogla suprotstaviti HDZ-u, a sama ne dopušta onom malom broju vidljivih članova da se probiju do vrha. Doveo je do toga da se SDP mora raspasti da bi otvorio prostor ljevici koju će se shvaćati ozbiljno – samo što se nažalost neće raspasti, jer je ona kao radioaktivni otpad – može se razgrađivati stoljećima.

Širitelj teorija zavjere

I tako Milanović malo šeta po fakultetima i studentima drži predavanja kako je EU ratnohuškačka tvorevina koja nas „uvodi u tuđe ratove“, dok „NATO nije nikakav obrambeni savez“ – ali zato za kremaljsku ekipu ima samo riječi hvale, kao da su oni mirotvorna organizacija koja kao znak pažnje svaki dan već četiri godine šalje dronove i rakete na Ukrajinu. Takvo relativiziranje i opravdavanje zločinca pred studentima je opasno – ili ih pokušava pretvoriti u teoretičare zavjere koji mrze Europsku Uniju (i što, okreću se Rusiji?), ili glumi onog napornog lika u birtiji čije mišljenje uvijek mora biti suprotno mainstreamu.

Ali lako za te ideološke stvari, ne vidimo apsolutno nikakve pomake da napravi nešto investicijski i ekonomski korisno za Hrvatsku, što bi kao predsjednik trebao – maksimalno iskoristiti svoje kontakte za gospodarski benefit. Njega naprosto te stvari ne zanimaju. Milanović je toliko unaprijedio svoju lijenost da čak uspijeva izbjegavati one dosadne protokole koje su u opisu posla takve funkcije. Tako ni danas neće biti u Vukovaru jer mu prva dama uvijek može ispisati ispričnicu za nedolazak na nastavu.

Tako da evo u drugom mandatu, još uvijek se traži svrha Zorana Milanovića na Pantovčaku.

Katarina Baričić