Lokalno, nacionalno, globalno
NETKO BI SDP-u TREBAO REĆI ISTINU – POVUCITE SE I PRESTANITE UZIMATI OPORBI KISIK
„Ne brinite, 6. srpnja ujutro Hrvatska će imati novu vlast na čelu s SDP-om i Restart koalicijom“ – Davor Bernardić, Nacional, 2020. godine.
„Bit ću novi premijer, Plenkovića je strah. Pobijedit ćemo zato što imamo stranku kojoj su u fokusu ljudi, a to je SDP“ – Peđa Grbin, N1, 2023. godine.
„Bit ću novi premijer, a Milanović će mi u tome pomoći“ – Siniša Hajdaš Dončić, Podcast Inkubator, 22. prosinca 2025.
Sva trojica, tri uzastopna predsjednika SDP-a za sebe su rekli da su budući hrvatski premijeri. Dvojica to očekivano nisu postala, a neće ni treći. S tim da se Grbin nije ni usudio ući u utrku s Plenkovićem nego je podmetnuo onoga na kojeg se SDP vječno šlepa, trenutnog predsjednika države.
Ovakvi predsjednici SDP-a nikad neće biti izabrani kao premijeri.
Jer ih se nikako ne doživljava u toj ulozi. A ako te nitko ne doživljava, uzalud ti je to da su s druge strane lopovi, jer ti kriminalci i lopovi opet će te pobijediti. Ovu trojicu pobijedio bi i dokazani lopov Ivo Sanader u slučaju da se opet kandidira; ljudi potvrđeno mogu podnijeti lopove, ali nikako nemaju želudac za bezlične likove (možda zato što su bezlični i još nedokazani lopovi?)
„Između lopina i idiota, biram lopine“
U Indexovoj anketi vidi li itko SDP-ovog trenutnog predsjednika kao premijera, preko 90 posto njih to ne vidi (i to je anketa na ljevičarskom portalu). Dakle, što se može zaključiti o SDP-u, koji treći mandat zaredom nije u stanju postaviti nekoga koga bi se bilo u stanju zamisliti kao premijera Hrvatske?
I ljudi će uvijek tako razmišljati, opet će odabrati Plenkovića po rekordni 4 put zaredom (unatoč Berošu, Mikuliću i ostalim hadezeovskim lopovskim sramotama) jer im s druge strane stoje oni koji ne doživljavaju kao da uopće mogu obnašati ulogu premijera.
SDP-u netko treba reći istinu
Vodstvo SDP-a toliko je zadrto, isključivo i primitivno da ne daju ni primirisati blizu kandidata za premijersku funkciju nekome tko bi doista imao šanse, nekome tko se dokazao u EU parlamentu ili u svojoj lokalnoj sredini. Umjesto svježih lica, šanse dobivaju ocvali bivši ministri, isluženi političari poznati po propalim projektima čija je jedina kvalifikacija da su dobri s Milanovićem. Netko konačno SDP-u treba reći istinu – oduzimaju kisik oporbi, kradu vrijeme građanima, zauzimaju prostor nekoj svježoj alternativi, drže cijelu naciju kao taoca.
Zašto, da bi 20-ak njihovih zastupnika sjedilo u Saboru? Oni očigledno nemaju nikakve ambicije doći na vlast, inače ne bi birali premijerske kandidate s rejtingom nula.
I većina ljudi podcjenjuje odgovornost SDP-a za HDZ-ove krađe i zarobljavanje svih institucija – HDZ je na vlasti isključivo zato što je SDP tako loš. HDZ samo želi vlast, jer vlast znači pristup svim državnim sredstvima, i oni su pronašli kandidata koji će im to omogućiti. Ali što želi SDP – da HDZ opetovano bude na vlasti?
I kad se pojavi neki potencijalni vođa opozicije, poput Puljka u Splitu – SDP bude taj koji rovari protiv njega i vrati HDZ na vlast. Toliko to tome da su HDZ i SDP zapravo dvije strane istog novčića.
Fascinantan je taj manjak svijesti o tome da opet ideš u poraz, četvrti put zaredom.
„Pored ovakvog šefa opozicije biram Plenkovića“
„Glasat ću za AP-a. Manje je zlo“ – to su samo neki od komentara ljudi, i to na „ljevičarskom“ portalu.
Katarina Baričić
