Lokalno, nacionalno, globalno
AKO JE SAMO PREKO SKIJANJA OPLJAČKANO 30-ak MILIJUNA EURA, KOLIKO JE TEK OPLJAČKANO PREKO SVEGA DRUGOG?
Zašto nemamo i hokejaški savez, ili piciginaški savez? Čisto da testiramo ljudsku pohlepu.
Gotovo polovica novca poreznih obveznika i sponzora upumpana u taj savez za sport u kojem imamo 10-a profesionalnih sportaša je ukradena i potrošena za dekadentne svrhe, poput plastičnih operacija i gradnju vila na Ibizi. Gotovo pola proračuna skijaškog saveza, USKOK kaže oko 3 milijuna eura godišnje. To je 250 tisuća eura mjesečno. Ili 8.300 eura dnevno.
Dok u isto vrijeme nema novca za mali broj tih sportaša koji bi se voljeli profesionalno baviti skijanjem, i neprestano se tim sportašima govori da „nema novca“. Da, to je logično, svi bi povjerovali da u proračunu nema novaca za sport koji je u Hrvatskoj marginalan. Ali ipak ima novca, sasvim dovoljno da se nekoliko ljudi suludo obogati i umisli da može živjeti poput rimskih careva gradeći vile na Balearima.
Kako je moguća tolika razina netransparentnosti?
Te profitere, prvenstveno predsjednika HSS-a Vedrana Pavleka, obilato su sponzorirali Ministarstvo turizma i sporta (dakle, bivša ministrica Nikolina Brnjac koja sad sjedi u EU Parlamentu, a sad i Tonči Glavina – koji je sigurno mislio da mu je ministarstvo turizma i sporta najudobnija moguća fotelja – bili su gluhi i slijepi za taj odljev novaca iz njihova Ministarstva), Grad Zagreb, Zagrebački Holding. Onda stalne donacije iz proračuna, pa iz lokalnih jedinica. Jedino od 8 milijuna eura koje bi dobio skijaški savez – što god on bio – svake godine nestajalo bi oko polovice tog novca, a da svim donatorima, vladama, ministarstvima ništa nije bilo sumnjivo još od 2014.
Potpuni gubitak povjerenja da država može upravljati vašim novcem
Pljačka skijaškog saveza otužan je odraz pljačke čitave države još od njezina nastanka. Dok država kažnjava svake neplaćene doprinose, a obrtnicima i poduzetnicima HGK sjedi za vratom za neplaćenu članarinu od koje nemaš nikakvu korist, događaju im se pljačke desetljeća i stoljeća pred nosom. I zato je ovo pljuska u lice svima koji plaćaju svoje obaveze u nadi da ih štiti bar nekakva pravna država. A istodobno im neki Pavlek koji je umislio da je šeik ili nasljednik rimskog cara uzima 8.300 eura dnevno pred nosom, što iznosi 415 mjesečnih doprinosa paušalnih obrtnika, ili 276 tromjesečnih članarina Hrvatskoj obrtničkoj komori. Dakle, ogromna količina sredstava koje država skuplja od svih tih poduzetnika, obrtnika i ljudi koji si ne mogu priuštiti da imaju radno vrijeme tako olako prepušta nekome tko je nekim nepoznatim ženama plaćao plastične operacije, najluksuzniju robu i nekretnine ne po Jadranu nego u Monaku i Španjolskoj.
Pljačka desetljeća
I pljačkaši državnog proračuna preko leđa skijaša toliko su se opustili da su olako prebacivali ogromne svote preko granice, otvarali firme za gradnju vila u stranim državama, i to 12 godina sve do jednog zaustavljanja na Bregani. I kakva je to poruka za državu da nije pronašla nikakve nepravilnosti dok se istodobno stotine tisuća eura prenosi preko granice kao kod dilera droge, a državne revizije prihvaćaju da u izvještajima nekoliko milijuna prođe kroz nedefinirane „ostale troškove“?
Ako je i postojalo još nekakvo povjerenje u državu, postojanje ovakve kriminalne organizacije koja uspije krasti milijune pored svih državnih kontrola potpuno ga je izbrisalo.
Katarina Baričić, foto: riportal
