Blagdan je Tijelova kojim Katolička crkva slavi ustanovljenje euharistije na posljednjoj večeri na Veliki četvrtak prije Kristove muke, a slavi se deveti četvrtak nakon Uskrsa. Od jutra diljem zemlje procesije i misna slavlja.
Tijelovske procesije duboko ukorijenjene u tradiciju
U Zagrebu će se na taj blagdan ponovno održati tradicionalna tijelovska procesija središtem grada koja će krenuti iz bogoslužnoga prostora Bazilike Presvetoga Srca Isusova u Palmotićevoj ulici.
Svečano misno slavlje započet će u 19 sati u bogoslužnom prostoru, a nakon mise vjernici će u procesiji proći Palmotićevom i Boškovićevom ulicom, Zrinjevcem, Trgom Josipa Jurja Strossmayera, Trgom kralja Tomislava, Šenoinom ulicom te se vratiti u Palmotićevu ulicu.
U slučaju kiše održat će se samo misno slavlje bez procesije.
Iz Bazilike ističu da se tijelovske procesije u Zagrebu održavaju stoljećima, a da Bazilika u Palmotićevoj tu tradiciju u središtu grada njeguje već desetljećima. Ovogodišnja će procesija nastaviti tu dugu tradiciju te okupiti vjernike u zajedničkoj molitvi i svjedočenju vjere na ulicama grada, ističu iz Bazilike.
Napominju i da se procesija odvija u jubilarnoj godini Bazilika ove godine slavi 125 godina od polaganja temeljnog kamena.
Slavljenje Tijelova i tijelovske procesije duboko su ukorijenjeni u hrvatskoj katoličkoj tradiciji.
Štovanje svetkovine Presvetoga Tijela i Krvi Kristove Tijelova, ogleda se u mnogim crkvama, kapelama, naseljima, župama posvećenima Tijelovu, kao i pobožnostima, molitvama, zavjetima, procesijama.
Za vrijeme trogodišnje epidemije kuge u Moslavini, Hrvatski se sabor 15. prosinca 1739. zavjetovao da će u Ludbregu izgraditi kapelu Presvetoj Krvi Isusovoj. Kuga je počela jenjavati te je 30. siječnja 1740. godine ukinuta karantena zbog pošasti. Nepoznat je razlog zašto zavjet nije ispunjen.
Na taj je zavjet 1940. godine upozorio zagrebački nadbiskup blaženi Alojzije Stepinac, a 4. rujna 1994. godine kardinal Franjo Kuharić je pred oko 100.000 vjernika blagoslovio zavjetnu kapelu.
Ludbreg, Požega, Brač…
Vjernici svih sela župe Kapela kod Ludbrega na Tijelovo idu u župnu crkvu. Djeca su odjevena u bijelo i nose košarice s laticama cvijeća koje posipaju za vrijeme procesije koja ide od župne crkve. Župnik nosi Presveti oltarski sakrament, a iznad njega je nebo (baldahin) koji nose četiri muškarca.
Nekoć su stari Požežani poslije procesije organizirali pred katedralom, na Trgu sv. Terezije Avilske, narodno veselje za žitelje svih okolnih sela.
U Dućama kod Omiša za Božji dan (Tijelovo) govorilo se: “Veseli mu se i riba u vodi i tica u gori”. Cijelo selo bilo bi ukrašeno, danima prije obavljale su se pripreme, bilo je tu raznih svetih barjaka, svijeća napravljenih u obliku kruga (ova se tradicija zadržala, ali se te svijeće danas pale na dan Gospe Snježne).
Na Božji dan (Tijelovo) u gotovo svim bračkim mjestima održavala se procesija uz sudjelovanje svih mještana. Manja djeca nosila su bukete cvijeća i posipala brnistrom put kojim prolazi procesija.
U primorskim mjestima ribari su prostirali mreže da ih svećenik blagoslovi. Ribari su pratili kretanje procesije u barkama i brodovima s upaljenim svijećama i feralima.
Tijelovo je u Hrvatskoj državnim blagdanom i neradnim danom proglašeno 2001. godine, kada je tadašnja koalicijska vlada mijenjala zakon o državnim blagdanima i neradnim danima.
Povijest blagdana Tijelova
Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca, na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj je biskupiji uveo blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi.
Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263. godine u mjestu Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.
Nakon ta dva događaja papa Urban IV. objavio je 8. rujna 1264. bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije), želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila brza smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.
Blagdan se u nekim hrvatskim krajevima zove i Brašančevo i taj naziv potječe iz 18. stoljeća. Riječ Brašančevo dolazi od riječi brašno, od čega se pravi kruh, a kruh u pretvorbi u svetoj misi postaje Kristovim Tijelom.
Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se i 1411. godine u Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je za najvažnijega dijela svete mise – pretvorbe, kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik posumnjao u to čudo. Ugledavši da se u kaležu nalazi prava svježa krv, zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu.
Događaj je temeljito ispitivao papa Julije II. (1503.-1513.), koji zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu, ali je dopustio javno štovanje relikvije, što čini i njegov nasljednik papa Leon X. Od toga vremena u Ludbreg dolaze vjernici sa svih strana svijeta izraziti svoje štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove, a posebno svake prve nedjelje u rujnu, kada je središnja godišnja proslava Predragocjene Krvi Kristove.
Svetkovina Tijelova povezana je i s procesijama. Prva Tijelovska procesija održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća, a taj se običaj u 14. stoljeću proširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.
