Lokalno, nacionalno, globalno
IZBRISANI GRADOVI DONBASA – RUSKI SVIJET ZA SOBOM OSTAVLJA RUŠEVINE, PRAZNINU I SMRT
Negdje, u nekim gradovima postojao je život. A onda su došli Rusi, ljudi-zombiji koji znaju samo ubijati, uništavati i razarati. I slušati čudovišta koja im zapovijedaju.
„Započinjemo specijalnu vojnu operaciju da zaštitimo ljude u Donbasu koji su 8 godina izloženi genocidu od strane kijevskog režima“. – Putin, 24. 2. 2022.
Ova rečenica izgovorena od najvećeg gubitnika 21. stoljeća, Vladimira Putina, vrhunac je političkog i vojnog cinizma. Ono što je napravljeno od 2014. do 2022. nije ništa prema razaranju od početka potpune invazije – a i sukob 2014. započeo je zbog proruskih separatista plaćenih od strane Kremlja. Ruska zaštita Donbasa donijela je nezapamćeno razaranje, demografski slom i humanitarnu katastrofu.
10 ruskih zala
Dok su Rusi u Donbasu do 2022. navodno bili izloženi „torturi“ od strane Kijeva (vjerojatno na način da su se morali odrediti kao Ukrajinci i slično), nisu ni znali da će od sada biti izloženi neviđenoj kataklizmi, apokalipsi biblijskih razmjera. Desecima ruskih zala. Život koji se stoljećima gradio će nestati, jer lakše je uništiti nego sagraditi.
Dok je Hrvatska imala jedan Vukovar sravnjen sa zemljom, Ukrajina ima na desetke takvih vukovara i borovih sela. I zamislite da je cijela Dalmacija, od Dubrovnika do Zadra sravnjena sa zemljom od strane okupatora. Da su tisuće godina povijesti u Zadru, Šibeniku, Trogiru, Splitu, Omišu i Dubrovniku uništene od strane okupatora.
BAHMUT – 70 tisuća stanovnika prije „oslobođenja“
„Imao je dobre kafiće, sushi barove, ugodne uličice pune cvijeća..“ Sada ima smrt, ruševine, praznine i smrad uništenja. To je posljedica čudovišta koji sebe nazivaju Rusima
SJEVERODONJECK – oko 100 tisuća ljudi prije ruskog „oslobođenja“
Grad kontroliraju okupatori (ili po nekima osloboditelji?) koji su prethodno uništili 90 % stambenih zgrada, cjelokupnu komunalnu mrežu i sve što ima veze sa životom. Danas služi kao pozadinsko logističko i administrativno središte za operacije u sravnjivanju Donbasa za zemljom.
AVDIIVKA – 32.000 prije invazije ruskih zombija
Spaljena zemlja. Tako je najlakše opisati prizore s nove snimke iz ukrajinske Avdiivke. Rusi osvajanje ovog grada, koji je prije rata bio 131. najveći u Ukrajini s populacijom od 32.000 ljudi, slave kao ogromnu pobjedu. A od grada nije ostalo gotovo ništa. Uništene zgrade i automobili, koji zaostali komad artiljerijskog oružja, prizori su postapokaliptični. A Rusi su za osvajanje ovog grada ‘potrošili’ na tisuće i tisuće vojnika… Snimku iz razrušene Avdiivke objavilo je rusko ministarstvo obrane.
POPASNA – 20. 000 ljudi prije ruske apokalipse
RUBIŽNE – oko 60 tisuća stanovnika prije potpune invazije
Nekadašnji industrijski centar pretvoren u prah.
SOLEDAR – oko 10.000 prije masovnog uništenja
Poznat po rudnicima soli, koji danas nisu u funkciji. Danas je grad duhova, jer su Rusi mastermindovi za stvaranje gradova koji kao da služe za snimanje postapokaliptičnih horor filmova.
MARINKA – 10 000 ljudi prije invazije, a danas je potpuno nenaseljiv.
Grad je sravnjen sa zemljom, a ruska vojska je pregazila grad. Ukrajinske oružane snage su postavile opasnost za ruske snage, a grad je unatoč tvrdnjama ruskog ministra obrane kontroliran. Grad je postao zemlja koja je pretvorena u ruševine, a opasnosti od ruskih dronova i napada ostaju značajne.
MARIUPOLJ – oko 450 000 ljudi prije ruskog ubojstva grada, napada na rodilišta i bolnice
Grad je bio ključno industrijsko središte i strateški značaj bio je za vezi između anektiranog Krima i područja pod kontrolom proruskih separatista u Donbasu. Tijekom opsade, ruske snage su sustavno napadale grad, uzrokujući razaranje većine infrastrukture i stambenih objekata. Do sredine ožujka 2022. oko 90% stambenih zgrada u Mariupolju bilo je oštećeno ili uništeno. Procjene broja civilnih žrtava variraju, dok ukrajinski dužnosnici navodili su brojke od preko 10.000 poginulih civila, dok je Human Rights Watch u veljači 2024. procijenio da je najmanje 8.000 ljudi izgubilo život tijekom opsade.
Mariupolj se suočava s ozbiljnim nestašicama vode, gdje voda dođe jedan ili dva dana, pa onda ne teče tri dana. Držimo kante i boce s vodom kod kuće. Voda je toliko žuta da ju je zastrašujuće piti čak i nakon što se prokuha.
“Znaš li što znači ubiti grad…“ – pitao je Balašević dok je pisao pjesmu o Vukovaru, a kad zatvori oči „ne vidi ništa osim tih krovova“.
Oni koji znaju što znači „ubiti grad“ su Rusi. I u tim gradovima i selima ubili su stotine tisuća egzistencija, priča u nastanku, planova za budućnost.
A onda se javljaju trollovi, milanovići, sendvičari i Jeffrey Sacks sa pričom o NATO-u i da je problem što Zapad ne zna razgovarati s Rusima.
Sa ubojicama svakog oblika života ne može se razgovarati, Jeffrey.
Autor: Katarina
