Lokalno, nacionalno, regionalno, globalno
FENOMEN GLORIFICIRANJA RATNIH ZLOČINACA I IZVRŠIOCA GENOCIDA: ŽIVOT U MITOVIMA I LEGENDAMA
„…a onda su došle devedesete, tužne i nesretne, fobične
U udžbenike i u čitanke ušle su bitange obične
Kasno je da se paniči dali smo šansu
da se ludilo ozvanič, a sad smo prosto zgranuti…“ (Balašević, Devedesete)
Društvene mreže na kojima svi ljudi imaju glas da kažu što žele razotkrivaju nevjerojatne fenomene u društvu, a to je da ljudi masovno odaju počast apsolutno nesposobnom generalu koji je izgubio sve bitke koje je mogao izgubiti, a ono po čemu je zapamćen je zapovjedanje likvidacijom oko 8000 muškaraca u Srebrenici što se po svim obilježjima karakterizira kao genocid (namjerno istrebljenje jedne etničke skupine).
Svijet u kojem te ništa ne može iznenaditi
I takav masovni zločinac koji je obrisao generacije na jednom području slavi se baš na tom području; tako imamo veličanja baš tog zločinca diljem BiH, mimohode, odavanje počasti, pozive da se proglasi Dan žalosti.. svaki takav komentar previše je nevjerojatan da bi bio istinit, jednako ti je kao da čitaš o veličanju Hitlera, Teda Bundyja ili Jacka Trbosjeka. Ili svih njih zajedno. Ali može li nas išta iznenaditi?
Život u mitovima, ne u stvanosti
Razlog zašto se veličaju ti notorni ratni zločinci i masovni ubojice govori o tome koliko je ljudi u ovoj regiji (pod time pretežno stanovnici države istočno od Hrvatske koji već 14 godina žive pod opsjenarom Aleksandrom Vučićem) zaglavilo u mitomaniji u svijetu u kojem žive s vilama, faunovima, jednorozima i ostalim mitskim bićima. U njihovom mitskom svijetu Ratko Mladić je epski junak koji je postao simbol nacionalnog otpora. U tom uvrnutom svijetu u kojem je sve izokrenuto, suprotno logici, on je heroj ne zato jer ljudi vjeruju da je nevin, već baš zbog presude za genocid.
Vjerovanje u jednoroge, vampire, nimfe i u herojstvo Ratka Mladića
Koliko god to bio racionalno teško shvatiti, ovdje govorimo o iracionalnom načinu fukcioniranja mentalnog sklopa; junak je onaj kojeg osudi haški sud, jer je taj sud a priori protiv sprskog naroda, tako da svatko tko bude osuđen na tom sudu automatizmom postaje heroj. Kult ličnost se učvršćuje kroz osude za zapada; ako si na zapadu zločinac, u Srbiji postaješ heroj, a sve što ti se pripisuje je „zapadna progaganda“. Ratko Mladić uklapa se u narativ o patnji srpskog naroda – jer, on je patnik kojeg je osudio zločesti zapadni haški sud. I zastrašujuće je da ga slave nove generacije rođene nakon rata kojima je serviran taj mit o herojstvu zločinaca.
U mitomanskom svijetu crno je bijelo je crno
„Mitomanija je bolesna ili patološka sklonost izmišljanju, pretjerivanju i izvrtanju istine“, kaže definicija. Ali ako je velik broj pripadnika jednog naroda sklon mitomaniji, i to u vremenu kad nam je dostupno svo znanje svijeta, to je doista teško za shvatiti. Njihova informacijska izolacija u svijetu prepunom informacija u kojem možeš brzo saznati sve što te zanima možda je nama teško razumljiva, ali ljudski mozak ima nevjerojatnu sposobnost filtracije i vjerovanja u ono što želi vjerovati, pa makar to bili jednorozi, izvanzemaljci, Zemlja u središtu svemira ili ratni zločinci koji su postali heroji.
Autor: Katarina
