Izrael, država na tri mora

Kako sročiti toliko različitosti u prirodnom , religioznom i političkom pogledu, ljubavi i mržnje u tako maloj državi u 10000 riječi?

Dva tjedna prije Uskrsa muž i ja smo odlučili otputovati sa prijateljima u Izrael. Kupili smo avionske karte i smještaj našli online. Let je bio iz Zagreba izraelskom kompanijom El Al. Krećemo iz Kaštela u 4 ipo ujutro autom za Zagreb. Neposredno prije šaltera za check in, dočekali su nas službenici iz njihove avio kompanije da obave kratko ispitivanje svakog putnika koji putuje u Izrael. Kako sam dosta čitala o Izraelu prije putovanja, to nas nije iznenadilo. Žena i muškarac svakog posebno ispitaju: zašto putujete u Izrael, znate li koga tamo, tko vam je pakirao kufere, da li je netko gledao dok ste pakirali kufere i sl. Nakon ispitivanja slijedi let za Tel Aviv od 4 sata. Srećom je avion poluprazan tako da se svatko od nas smjestio u svoj red i legao preko sjedala. Na aerodromu u Tel Avivu svi četvero naglašavamo da ne želimo da nam udaraju pečat u putovnicu u slučaju ako bi uskoro putovali u neku od arapskih zemalja. Pošto većina arapskih zemalja službeno ne priznaje državu Izrael, sa njihovim pečatom u putovnici ne bi mogli ući u njihovu zemlju. Dobivamo isprintani pečat i uzimamo rent-a-car za idućih 8 dana.

Dolazimo u Tel Aviv i smještamo se u hotel. Većina hotela je smještena uz šetnicu i kilometrima dugu pješčanu plažu na Sredozemnom moru. Izlazimo i krećemo istraživati grad. Tel Aviv je mladi grad, nastaje 1909. uz staru arapsku luku Jaffu. Sve je puno kafića, barova i trgovina. Prvo jelo koje smo probali je shakshuka-pečena jaja u umaku od rajčica sa čilijem. Hodajući šetnicom sjeverno od centra dolazimo do luke Tel Aviva Namal gdje je puno noćnog života.

Sutradan nastavljamo šetnju južno od centra i dolazimo do Jaffe , jedne od najstarijih svjetskih luka u kojoj su otkriveni ostatci iz 20.st. pr. Kr. Nakon 1948. jezgra starog grada je ponovo zaživjela i danas je privlačno sjedište umjetnosti, raznih zanata i dobrih restorana. Umjetničku četvrt čini zbijeni skup starih arapskih zgrada i uskih kamenom popločenih ulica koje su me podsjetile na rodni Split. Od mnoštva raskošnih restorana, biramo izgledom najmanje privlačnu, kao da je zaostala u vremenu zalogajnicu u kojoj su glavna jela falafel i kebab. Sve je preukusno, a piće koje se najčešće pije je limunada sa gusto sjeckanim listićima mente. Vraćamo se preko velikog bazara sa tkaninama i suvenirima u Tel Aviv i dolazimo do tržnice Carmel, najveće i najprometnije tržnice na otvorenom u gradu. Ponuda je beskonačna. Od mediteranskog voća i povrća do egzotičnih plodova iz Azije i drugih dijelova svijeta. Začini, oraščići, sjemenke, riba , meso… Stajemo i kupujemo po komad od svake neobične voćke: dragon fruit, passion fruit, atis matatis – ružnog izgleda, ali jako ukusni. Slijedi avenija Rotschild u kojoj su najljepše zgrade u stilu škole Bauhaus.

Rano ujutro napuštamo Tel Aviv i dolazimo u Jeruzalem. Koliko god je ravna površina Tel Aviva, toliko je Jeruzalem brežuljkast. Sve izgleda potuno drugačije. Nema moderne arhitekture, sve kuće su kamene i bijele. Pokušavamo naći bez GPS-a stan koji smo iznajmili na 5 dana. Dolazimo do odrediša i penjemo se na zadnji četvrti kat. Dočekuje nas vlasnica koja živi u stanu preko puta. Priča nam o Jeruzalemu, odnosu između izraelaca i palestinaca. Izlazimo u šetnju do starog grada. Ulazimo kroz Jaffa vrata, glavni ulaz u stari grad sa zapadne strane. Unutar zidina koje je izgradio Sulejman Veličanstveni u 16.st. se nalaze Kršćanska, Židovska, Muslimanska i Armenska četvrt. Već na ulazu u Stari grad velika je gužva od autobusa sa turistima. Unutar zidina ljudi je nebrojeno. Sve pršti od ponude za turiste, istočnjačka odjeća i suveniri.Prolazimo kroz glavni suk sa štandovima. Što dalje odmičemo, tako i cijene padaju.Odlazimo do Bazilike Sv. Groba, najvažnijeg mjesta za kršćane u Svetoj zemlji. Unutar crkve vidimo ljude svih religija i boje kože. Priključujemo se biblijskoj grupi turista iz New Yorka „Travel the Text“ koji sa svojim vodičem obilaze Izrael već 15 dana. Rado nas prihvaćaju, pa s njima dalje posjećujemo Vrata Damaska ispod kojih je uvijek metež i Garden’s Tomb gdje kažu da je mjesto Isusovog uskrsnuća. Prolazimo Via Dolorosom (žalosni put) za koju vjerska tradicija kaže da je Krist tuda kročio do raspeća. Dolazimo do vrata kroz koja vodi put do Kupole na stijeni. Ogroman pravokutni trg gdje je nekad bio Salomonov hram, a onda i Drugi hram koji su uništili Rimljani. Krajem 7. st. Izgrađena je Kupola na stijeni, 3. najvažnije islamsko svetište. Na vratima stoje dva stražara koji nam kažu da za 5 minuta zatvaraju vrata i da se više ne može ući, ali da slikamo ako želimo. Nastavljamo dalje do židovske četvrti i dolazimo do mjesta gdje sve stvari moramo dati na pregled i proći kroz rengen. Dolazimo do Zida plača ili Zapadnog zida. Ovo je najsvetije mjesto židovstva, a sagradio ga je Herod Veliki . Muški i ženski dio za molitvu su odvojeni. Nežidovi smiju doći do zida samo ako su prikladno odjeveni i pokrivene glave. Pošto nemam maramu, prilazim ženi koja dijeli marame za tu prigodu i prilazim zidu. U pukotinama između kamenih blokova Zida plača puno je papirića sa ispisanim molitvama.

Na povratku do stana odlazimo u dućan kupiti hranu za večeru i doručak. Sve je naravno na hebrejskom jeziku tako da nije jednostavno naći npr. maslo bez pomoći radnika.

Sljedeći dan je petak , popodne počinje šabat i traje cijelu subotu. To znači da su sve znamenitosti restorani i dućani zatvoreni osim u muslimamskim četvrtima i područjima pod Palestinskom samoupravom. Odlazimo rano ujutro autom do Mrtvog mora i utvrde Masada. Nakon izlaska iz Jeruzalema cesta ima samo dvije trake i oko nas je Judejska pustinja. Sa desne strane ceste vidimo beduinske nastambe od late i kartona i nekoliko koza. Zaustavljamo auto, ali ne izlazimo. U trenutku su se kraj auta stvorila dva dječaka i vikala: money, money… Otvaramo prozor da im damo nekoliko šekela, a izvana nas je zapljusnuo nesnošljivi smrad. Pružamo novac i nastavljamo dalje. Vožnja kroz Judejsku pustinju je posebna. Nepregledni kameni oblici su svuda oko nas. Otprilike nakon sat vremena vožnje stižemo do Masade koja se uzdiže oko 400 m iznad obala Mrtvog mora. Na vrhu je Herod Veliki sagradio palaču. Izraelski vojnici polažu prisegu na Masadi, tvrđavi u kojoj su židovski ustanici dugo odolijevali rimskoj opsadi 73.g. Prije nego što su Rimljani uspjeli probiti zid, počinili su kolektivno samoubojstvo da im ne bi pali u ruke. Svaki židov je tada imao zadatak ubiti vlastitu obitelj. „Masada neće ponovo pasti“ zakletva je suvremene izraelske vojske. Muškarci u Izraelu služe vojni rok tri, a žene dvije godine. Penjemo se žičarom na vrh i vidimo svuda oko tvrđave ostatke rimskih baznih logora. Pruža se predivan pogled na Mrtvo more i Jordan sa druge strane. Nastavljamo dalje vožnju uz Mrtvo more. Nalazimo se na 411 m ispod razine mora i ujedno najnižoj točki na Zemlji. Svuda su znakovi upozorenja da se ne staje autom van asfalta jer je meko tlo i da je zabranjen odlazak do obale. Samo na označenim mjestima je sigurno doći do plaže. Razina vode Mrtvog mora stalno pada i od početka 20. stoljeća pala je za 12 m.Dolazimo do luksuznih hotela i toplica na obali i tu izlazimo. Toplo je oko 30 C i odlazimo na plažu. Upozoravaju nas da ne močimo glavu i ne ližemo more. Jako je teško plivati u Mrtvom moru, prije bih to nazvala borbom nego plivanjem. Sadržaj soli mu iznosi oko 33%, usporedbe radi salinitet Sredozemnog mora iznosi oko 3%. U njemu nema riba, samo različiti mikroorganizmi.

Najjednostavnije je plutati, a osjećaj na koži nakon izlaska iz mora je kao da je presvučena sluzi. Srećom ima puno tuševa okolo.

Ostatak priće proćitajte ovdje : Kaštelanka u Izraelu.