Na ovaj blagdan kršćani se posebno prisjećaju Kristova trijumfalnog ulaska u Jeruzalem jer se tim činom očitovao kao Mesija sa poslanjem otkupljenja čovjeka.
Ova posljednja korizmena nedjelja stoga i nosi naziv Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje. Ta dva naziva pred oči nam stavljaju dvije istine o Gospodinu. Naziv Cvjetnica koristi se zbog reakcije židovskog puka na Kristov ulazak u Jeruzalem. Puk ga je pozdravljao mašući granama stabala, prostirući preda nj odjeću i kličući mu “Hosana, Hosana Sinu Davidovu”.
Drugi naziv tiče se Kristova mesijanskog poslanja koje je u prvom redu otkupiteljsko i njime se izriče istina da će Krist kao Mesija položiti svoj život za ljude. Kod nas posebnost ovog blagdana je u običaju umivanja cvijećem, često ljubičicama ili tratinčicama. To je običaj, jer se radi o proljetnom cvijeću koje se bere na polju ili ispred kuće i stavlja u lavor. Tim činom htjelo se dati počast vodi koja ima predivnu simboliku u kršćanstvu, voda kao život, voda kojom se krsti i cvijeću.
Cvjetnicom započinje period tišine, koji svoj vrhunac dobija na Veliki petak i završava na Uskrs. Vjernici nakon umivanja u cvijeću, nose maslinove grančice, poneki i palmine na Svetu misu i blagoslov. Blagoslov grančica čini se u svrhu zaštite od zla i bolesti. U njemu se ističe vjernička uloga nasljedovanja Isusa, što se ističe i riječima
Dok danas držimo grančice u čast Kristu pobjedniku, daj da po Njemu budemo plodni dobrim djelima.
Misnom slavlju ovog blagdana prethodi procesija puka sa blagoslovljenim grančicama predvođena svećenikom. Procesija, kao takva, vrhunac je zajedništva koje jedna župna zajednica ima u Crkvi. Ona je znak pouzdanja naroda u hod kojim ih vodi svećenik, odnosno sam Krist. Procesija u sebi ima i čin svjedočanstva vjere, hod puka kroz mjesto ili oko crkve, poziv je svima onima koji promatraju sa strane. Nakon procesije, svećenik predvodi Svetu misu. Na Svetoj misi čita se i Muka Gospodnja.
Po završetku mise vjernici idu svojim kućama noseći grančice koje su prethodno blagoslovili. Te grančice stavljaju se najčešće pokraj križa u domovima, nerijetko se mogu vidjet na radnim mjestima, u automobilima, ali i na različitim drugim mjestima, što svjedoči o važnosti ovog simbola i blagdana u životima kršćana.
