„Kakvo mirno, pitoreskno mjesto!“
Bile su to riječi Beth, mlade engleskinje koja je s Benom, na svega tri dana, došla na otok kako bi se divila nečujamskom zaljevu.
I zaista, mjesto na kojem su oni zaneseno sjedili, kušajući vino proizvedeno na drevni način, neobično je mirno. Morsko žalo, čista i plitka morska voda idealni su za malu djecu na koju brižno motre roditelji. Počesto djedovi i bake. No, sve se to u trenu promijeni kada imućni, sredovječni zagrebački poduzetnik krene na svoj nastrani ljetni odmor.
Pošto je Nečujam odavna odredište bogatih vlasnika plovila, sasvim je prirodno da i on u njemu pronađe svoje mjesto. Ali on ne voli bilo koje mjesto. U obzir dolazi samo blizina žala i obližnjeg mola na kojima se nalaze kupači. I svakoga ljeta, s drugom ženskom osobom, u svom pompoznom stilu nenajavljeno bane.
I ništa to ne bi bilo čudno, da on nema neku neobičnu strast za paradiranjem nagim tijelom. I tako svakog ljeta. Uzaludno ga mole roditelji da to ne čini pred očima maloljetne djece. Njegova oholost nema kraja.
Da ovog ljeta stvar bude izopačenija, htjela je neobična igra sudbine. Na molo udaljeno tridesetak metara stigla je tradicionalistička islamska obitelj. Njihova kćer, sva zamotana u prepoznatljivu muslimansku odjeću, teško je podnosila ljetnu žegu. Vjera joj nije dozvoljavala pokazivanje ni djelića nagosti. I dok se nesretnica strogo držala moralnih zakona, pred očima su joj se učestalo ukazivale genitalije, ne odveć kršnog zagrebačkog pastuha.
