Na kozjačkom prijevoju Malačka nalazi se bunker još iz doba Drugog svjetskog rata koji su izgradili Talijani.
Pogled na jug puca prema moru i otocima, a prema sjeveru se vidi dobar dio Zagore. U bunkeru prizor kao iz špijunskih trilera. Neobična ekipa vikend provodi uz suvremene elektroničke uređaje, dok se iz zvučnika čuju neke čudne rečenice na engleskom jeziku. Srećom nije početak Trećeg svjetskog rata niti Mars napada, već članovi Radio kluba Marjan sudjeluju na velikom natjecanju u organizaciji Međunarodne radioamaterske unije.
Natjecanje se održava na frekvencijama od pedeset i sedamdeset megaherca ili, prevedeno na valne duljine, na šest i četiri metra. Traje neprestano dvadeset četiri sata i odvija se na području Regije 1, koja pokriva Europu, cijelu Rusiju, Bliski istok i Afriku. Cilj je ostvariti što više veza u zadanom vremenu.
Za mikrofonom je predsjednik kluba Jerko Grenc. Slaže Jerko vezu za vezom. Nižu se radioamateri iz Engleske, Škotske, Francuske, Španjolske, Njemačke, Finske… Razmjenjuju se osnovni podaci o pozivnim oznakama i lokacijama i sve se pažljivo bilježi. Ne ćakula se previše, već se izgovaraju samo najnužnije informacije i odmah se prelazi na drugu vezu.
Svaka minuta je važna. Nije lako Jerku, graška znoja jedna za drugom cijede se niz lice, a grlo se suši. Treba predahnuti. Odmah za uređaj sjeda Ante Jurić Grgić i nastavlja dalje. Ante je član kaštelanskog radio kluba Kaštilac, ali rado je dao ruke kolegama iz Splita. Situacija podsjeća na utrku 24 sata Le Mansa, u kojoj isti automobil 24 sata vozi više vozača.
DALEKO JE DO SIROBUJE
I ovdje se više operatera mijenja pred istim uređajem. Nakon nekog vremena okreće se antena, traže nove daleke udaljenosti. Uspjeh ovisi i o troposferskom sloju atmosfere od kojega se radiovalovi odbijaju i tako dostižu veće udaljenosti. U drugom kutu bunkera nešto skroz drukčije. U tišini telegrafist Milenko Močić Miki “tipka” crtice i točkice nevjerojatnom brzinom. Nakon nekog vremena stiže vijest da se Mikijev signal probio do daleke Kanade.
Ne skida mu se osmijeh s lica. Sve nadgleda zadovoljno kimajući glavom Toni Jurašin, jedan od iskusnijih radioamatera u Splitu i mentor onima koji radioamaterima žele postati. Smješka se Toni jer broj veza raste. Zadovoljan hvata ručnu radiostanicu, zove drugu ekipu smještenu u Velikom Broćancu kako bi provjerio kakvo je stanje kod njih. Pada noć, a pao je i dogovor oko noćne smjene. Miki i Ante ostaju dežurati, a Toni i Jerko će na odmor pa zorom natrag. I mi pozdravljamo ekipu iz bunkera sa željom da im troposferski sloj bude naklonjen. Nazvali smo ih sutradan kako bismo provjerili kako su prošli. Kažu – izvrsno!
Više od 320 veza iz bunkera na Kozjaku je rekord lokacije, a ekipa iz Broćanca dobacila je do 420!!
Možda radioamaterizam nije tako popularan kao nekoć, ali svakako nije na izdisaju. Trude se članovi RK Marjan raditi s mlađim uzrastima jer još uvijek ima zainteresiranih. Nedavno su se iselili iz prostora u Držićevoj ulici, gdje su boravili pedeset godina, i sada su podstanari u Gradskom kotaru Sirobuja. Nadaju se kako će se vratiti bliže centru u skorije vrijeme jer Sirobuja nije lako dostupna mlađim članovima.
izvor: slobodnadalmacija.hr
