Svjedočimo i svjedočili smo “eksplozivnoj” turističkoj sezoni. Barkarijoli su se tukli, pojedinci izbacivali goste iz apartmana da bi sljedećima naplatili duplu cijenu, a taksisti, ne svi, opet oni bezobrazni i neprofesionalni, nisu željeli voziti domaće ljude jer im se to ne isplati, a kad zima zakuca na vrata, juriti će za njima. I prometni redari gube busolu; ta vidjeli ste što se dogodilo u Stobreču.
Ni gosti, naravno, ne svi, nego opet neobuzdani, neodgojeni pojedinci, nisu bili puno bolji od gore spomenutih. Divljali su do kasno noć po plažama i to često “pod gasom”, a onda rušili sve pred sobom, kao što je bio slučaj na Bačvicama u nekoliko navrata.
Zašto je tako? Prvenstveno stoga jer nam je korona zbila ljeto u mjesec i pol dana, i sva ona pozitivna, ali i negativna energija koja se prije pandemije trošila od Uskrsa pa u nekim krajevima čak i do kraja listopada, koliko je dugo sezona trajala na dubrovačkom području ili na zapadnoj obali Istre, sad se dogodila u kratkom razdoblju i dovela do prave bure emocija. Dobrih i loših. Do sjajnih iskustava, ali i onih koje treba što prije zaboraviti.
Turistički djelatnici su pucali po šavu da bi ugostili svu tu silu ljudi, a nije ih bilo dovoljno jer jednostavno nitko nije mogao vjerovati da će u Hrvatskoj od sredine srpnja do kolovoza boraviti više od milijun gostiju!
I to gostiju koji žele sve odmah i sad jer udari li opet “lockdown”, a sa svih strana nas uvjeravaju da hoće, džabe su “trošili” godišnji odmor i novac koji su prištedjeli jer neki godinu i pol dana nisu mrdnuli dalje od kvarta.
Zato su i računi u trgovačkim centrima, restoranima, kafićima na obali i otocima – nerijetko bili astronomski. Arčilo se kao da će sutra smak svijeta jer nitko ne zna što nas čeka i koji će nas soj koronavirusa poharati. I hoće li biti opasniji od prethodnika? I hoće li puniti bolnice i mrtvačnice?
Zato nikome nije zamjeriti što se ovog ljeta na Jadranu dogodila “velika nervoza”. I “novo nenormalno”. I treba čestitati svima koji su ostali hladne glave i mirnih živaca pa često u nemogućim uvjetima odradili i po dvije smjene. Neki tako tjednima bez ijednog jedinog dana slobodnog!
Oni koji misle da je turizam samo nešto poput brze zarade koja funkcionira po principu “take money and run” – grdno se varaju. Radnici i poslodavci koji žive s gostima 24 sata dnevno, koji ih služe, ne osjete čari ljeta. Njima ono prolazi u groznici i na temperaturama od plus trideset, a nemaju vremena ohladiti se u moru.
I jedino što čekaju jest da sve konačno završi pa da se konačno naspavaju i oslobode stresa i adrenalina koji ih drži budnima da bi obavili svu tu količinu posla, koja je zbog prirode turizma često nepredvidljiva. I zato možda nam turizam 365 i jest neki krajnji cilj, ali prije toga treba razmisliti imamo li ga snage ostvariti ili je bolje da se u takvo što ni ne upuštamo.
izvor: slobodnadalmacija.hr
