Objekt poznat po starijem imenu “Vinalko”, bivša nekretnina “Dalmacijavina” u stečaju u Kaštel Starom jest prodan i to za 5,38 milijuna kuna, odnosno 715 tisuća eura, novi vlasnik, starosejska tvrtka “Fraternitas”, vlasnika Darka Bošnjaka, uplatila je kupovninu i jest uknjižena. Moguće su, međutim, promjene.
Županija splitsko-dalmatinska je, naime, naknadno pred Trgovačkim sudom u Splitu podigla tužbu protiv bivšeg i novog vlasnika, te je stoga u prosincu prošle godine u zemljišnim knjigama u Kaštel Lukšiću uvedena zabilježba spora na predmetnoj čestici zgrade broj 321. Regionalna vlast smatra da joj nije bilo omogućeno korištenje prvokupa na koje ima pravo budući da je “Vinalko” zaštićeno kulturno dobro.
I dok je ovaj postupak tek počeo, daleko od očiju javnosti duže od dva desetljeća odvija se još jedan, također povezan s “Vinalkom”. Kćerki Paola Šimete, Alessandri Šimeti, jedinoj nasljednici obiteljske imovine koja im je oduzeta nakon Drugog svjetskog rata, još uvijek nije isplaćena naknada upravo za objekt na rivi u Starom.
Taj nas podatak vraća u povijest, pa se podsjetimo da je, prema podacima koje smo dobili od Konzervatorskog odjela Trogir, početkom 20. stoljeća kaštelanska tvrtka “Šimeta i sinovi” izgradila skladišta na istočnom dijelu obale Kaštel Starog. Skladište koje je kasnije poznato kao “Vinalko” je industrijski arhitektonski kompleks glavnim pročeljem okrenutim prema zapadu s više ulaza u pojedine dijelove kompleksa.
Gotovi proizvodi, poput vina, prošeka i rakije su se uglavnom spremali u drvene bačve svih veličina koje su i danas sačuvane u interijeru vinarije. Tvrtku “Šimeta i sinovi” osnovala je istoimena kaštelanska obitelj koja se još u 19. stoljeću bavila izvozom vina.
Razvojem poslovanja bila je svojevremeno jedna od najvećih izvozničkih tvrtki u Dalmaciji, s predstavništvima u Beču, Pragu i Italiji. Nakon Drugog svjetskog rata tvrtka Šimetinih je ugašena, a 1946. skladište prelazi u vlasništvo tvrtke “Vinalko”. Godine 1963. u objektu počinje djelovati tada nova tvrtka – “Dalmacijavino”.
Dodajmo da “Vinalko” nije nepoznanica stanovnicima šireg splitskog područja, prepoznali su ga mnogi u popularnoj televizijskoj seriji “Velo misto”, u kojoj se zajedno s pristaništem pojavljuje u više epizoda “glumeći” splitsku luku.
Desetljećima kasnije situacija se, međutim, stubokom mijenja. Republika Hrvatska 1996. donosi Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vlasti, na osnovu kojeg je godinu dana kasnije Alessandra Šimeta zatražila povrat svoje imovine.
Iz javno dostupne dokumentacije razvidno je da je u svibnju 2003. godine doneseno rješenje kojim je Šimeti, koja inače živi u Švicarskoj, vraćena konfiscirana zgrada na rivi u Starom, kao i stanovi te zemljište u Splitu.
Povrat vinarije je odbijen te je određeno da će joj država isplatiti naknadu. Prema navedenom zakonu, poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku ne vraćaju se, nego im pripada naknada.
A pod poduzećem u smislu tog propisa smatra se vrijednost oduzetih nekretnina uključujući i poslovni prostor. Ukupan iznos naknade utvrđene prema zakonskim mjerilima, ne može prelaziti iznos od 3,7 milijuna kuna (491.367 eura).
Budući da u našoj praksi primjena zakonskih odredbi gotovo u pravilu ne funkcionira jednostavno, tako je i u ovom slučaju tadašnji Hrvatski fond za privatizaciju tražio obnovu postupka kako bi se utvrdila cijena i konkretiziralo tko će naknadu isplatiti.
Uz to su se u međuvremenu mijenjali propisi, održano je nekoliko rasprava da bi 2012. bilo zaključeno kako će imovinsko-pravni odjel koji vodi postupak naknade zatraži potvrdu o tome nalazi li se dio nekretnine na pomorskom dobru. Podatak je iznimno važan jer se za dio na pomorskom dobru naknada – ne plaća.
Međutim, tek kad je Šimetin pravni zastupnik pribavio i dostavio potvrdu 2021. godine nastavilo se s postupkom. Tako je iste godine održana još jedna rasprava, te su obavljeni očevid i procjena vrijednosti parcele ukupne površine 1811 kvadrata na kojoj se nalazi dotrajali objekt. Za procjenu je angažirana “Agencija Mijanović” iz Splita koja je ovlašteni sudski vještak.
Uglavnom, u prvoj polovici 2022. godine prihvaćena je procjena od 3,12 milijuna kuna (414.342 eura). Ali tu nije kraj. Alessandra Šimeta neće dobiti navedeni iznos jer se naknada ne obračunava ni po tržišnoj ni po građevinskoj vrijednosti nekretnine, nego prema mjerilima već spomenutog Zakona (Članak 59.) koja su predočena u tablici, a obuhvaćaju vrijednost oduzete imovine i visinu naknade u postotcima. U svakom slučaju mjerila su pokazala da Alessandri Šimeti treba isplatiti naknadu od nešto manje od 1,71 milijun kuna (228.000 eura).
Kažemo treba budući da kaštelanska ispostava županijskog Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove treba zakazati raspravu i donijeti rješenje o naknadi Alessandri Šimeti. Prema nama dostupnim informacijama, rasprava još nije održana.
izvor: slobodnadalmacija.hr
