Lokalno, nacionalno, globalno
BIRAČI SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE ZASLUŽUJU DA IM SE OBILAZNICE GRADE 50 GODINA
Je li teško zbrojiti 2 i 2 i povezati ceste koje te povezuju s najbližim gradovima s onim kojeg (ne) zaokružuješ na biralištu?
Birači SD županije dobijaju točno ono što biraju na biralištima: nož u leđa, odbijenicu, knock-out. I zato se ne treba čuditi da se jedna obilaznica od Splita do Omiša najavljuje desetljećima (da se rastereti najopterećenija prometnica u državi u turističkoj sezoni), a najvjerojatnije je neće doživjeti nitko tko danas živi na zemlji. Ali zato su Rijeka i Kvarner potpuno riješeni, jer tamo tek treba pridobiti glasove.
Čemu čuđenje da se ceste najavljivane desetljećima nisu ni počele graditi? Pa redovno je na cijeloj vertikali gotovo isključivo HDZ – u državi, županiji (s izuzećem Splita, ali ceste su ionako uglavnom državne ili županijske), a u Županiji pobjeđuje HDZ od stoljeća sedmog, i nitko ne može ni primirisati vlasti. Upravo zato nema nikakve političke volje da se nešto infrastrukturno napravi u ovoj županiji – zašto kad su glasovi ionako zagarantirani? Ionako će pobijediti na sljedećih xy izbora, pa makar ne radili apsolutno ništa.
Prokletstvo Ante Sanadera
To je jednostavna psihologija, nitko se neće potruditi ako baš ne mora. I što je napravila dosad ta vertikala, kojoj je stoljećima na čelu Ante Sanader, koji se bavi samo i isključivo kadroviranjem, ali u smislu da dobro pazi da ne dođe netko tko bi ga mogao ugroziti? Apsolutno ništa, Sanader je ugušio razvoj svih kadrova koji bi mogli imati neki potencijal (sindrom straha da te ne zamijeni netko sposobniji).
I dok su druge županije profitirale od svojih velikih riba, lokalnih teškaša – kao na primjer Zadar od Kalmete koji je bio spreman ustostručiti cijenu autoceste, samo da je dovede do Zadra – Ante Sanader se nije maknuo dalje od svojeg sela, tamo je napravio neki vatrogasni Disneyland i to je uglavnom to. Možemo zamisliti koliko je ograničen kad uopće nije u stanju pojmiti neki infrastrukturni razvoj SD županije dalje od Dugobaba, ili iz kojeg sela već potječe.
I to su „teškaši“ s kojima se Dalmacija usrećila, i uvijek iznova ih nagrađuje, kao teški bolesnik od Stoklomskog sindroma, kao ovisnik o svom egzekutoru koji mu daje mrvice da preživi. I nije u stanju kazniti ih niti jedan mandat, jer to bi bilo strašno izabrati nekog drugog, možda drugačije orijentiranog. Jer ljudi su ipak ovisni o tradiciji zaokruživanja uvijek istih. A svi ostali su taoci tih ljudi koji očito vole biti satima u gužvama i svako nekoliko godina slušati lažna obećanja.
I sad, najnovija afera u vezi fantomske obilaznice Split – Omiš; izlaz na Omiš nije ni ucrtan u skupom projektu koji inače nije praktičan, ali sad ga je prekasno mijenjati.
Uzalud je kad nemamo svog Kalmetu za kojeg znaš da će izlobirati sve moguće i nemoguće, već imamo Sanadera kojemu domet ne seže dalje od Dugobaba (ionako je stalno na relaciji Dugobabe – Zagreb). I sad Omišani pripremaju kao neki prosvjed, što je smiješno – pravi prosvjed se događa isključivo na biralištima, a ne performansima na nekakvog zebri.
Nema drugog zaključka osim – svi smo dobili ono što je većina izašlih na birališta izglasala.
Katarina Baričić
