Ne bez razloga August Šenoa na početku svoje poeme „Propast Venecije“ ističe gorostasni lik dalmatinskog vojnika kao posljednjeg čuvara preživjele gospodarice Jadrana tj. Mletačke Republike. Naime, poznato je kako su mnogi Dalmatinci pohrlili u pomoć Veneciji pred napoleonskom prijetnjom 1797., dok su Poljičani to učinili čak i dobrovoljno – tj. bez ikakve plaće. Mletački barjak je posljednji spušten baš u Perastu, dok su Peraštani bili poznati kao čuvari glavne ratne zastave Mletačke Republike Sv. Križa.
Prema tome, poslovična je vjernost koju je dalmatinsko stanovništvo iskazivalo Republici sv. Marka, dok je s druge strane Venecija stoljećima gospodarski iskorištavala Dalmaciju i nije gotovo ništa poduzimala kako bi se provele bilo kakve reforme. Tako je bilo i u Kaštelima, pa uz istaknutu obitelj Kumbat pučkoga podrijetla, vojna tradicija Kaštelana bilježi još jedan plemićki rod koji je naraštajima davao svoj ratni doprinos Serenissimi, a to su bili trogirsko-kaštelanski Michieli Vitturi.
Povjesničarka L. Čoralić u svom radu bilježi vojnu karijeru trojice članova te obitelji: pukovnika Vicka, potpukovnika Nikole te kapetana Jerolima Franje – kao časnika Oltramarina mletačkih profesionalnih prekomorskih pješačkih postrojbi, u redove kojih su se pred kraj Republike novačili i pripadnici mjesnih postrojbi tzv. cernida na području Dalmacije i Istre. Tako su primjerice 43 % dopune osobne satnije pukovnika Vicka Michieli Vitturija 1793. godina činili Imoćani iz sela: Grabovac, Studenci i Svib.
Tri godine kasnije čak 46 % vojnika u Vickovoj satniji bili su Istrani. Autorici nije poznata daljnja vojna karijera dvojice bratića: mlađeg pukovnika Vicka (r. 1754.) i starijeg potpukovnika Nikole* (r. 1721.), kao ni Nikolinog sina Jerka Frane (r. 1755.), međutim njihove su postrojbe bile djelatne sve do pada Republike, kada su jednostavno raspuštene. Prema nekim podatcima Jerko je umro 1826. upravo u Lukšiću, dok ni pomoć Dalmatinaca nije spasila grad na lagunama!
*JESTE LI ZNALI? – Kako se na bunaru u Splitu mogu naći inicijali kaštelanske obitelji Michieli Vitturi…
Smatra se kako se incijali M. V. odnose na suprugu Nikolinog unuka Nikole (r. 1793.) – Marijetu rođenu Benedetti:
Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“, kao i Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com
