Svi smo svjedoci ovih strahota koje nam se dešavaju ovih zadnjih dana . Nekako svi živimo pod onom devizom, zlo se dešava nekome drugom i negdje tamo daleko .Ja sam dijete izbjeglo iz ratnog područja, i gledajući ove strahote ponovo mi se vraćaju sjećanja . Potopljene kuće , ljude gladne , nemoćne , gole, bose .Ljude koji odlaze iz svojih kuća sa kesom u ruci , djecu koja plaču . Stare i nemoćne .Krv mi se ledi u žilama .Zar je i Bog digao ruke od nas . Teške su to sudbine , znam i sama .Onda se desi nešto , možda neko čudo , možda nam Bog šalje neke signale .Možda su se trebale desiti sve ove poplave da shvatimo da smo tako mali i jadni pred Bogom .Što nam znače granice ? Što nam znače boje na zastavama ? Što nam znači vjera ? Kad smo tako mali i jadni i ovisni o Njemu .Odnese poplava sve granice , možda čak i one granice u našim glavama , one barijere i postade samo jedno važno .Ne tko je tko i gdje živi nego da je tamo negdje nekome potrebna pomoć jer taj netko je samo živo biće od krvi i mesa kao i ti . Ta osoba je čovjek . Ljudski je pomagati .Danas poplave u sve tri države i opet smo skupa jači nego ikad . Ništa čovjeka vise ne spaja nego ljudska bol i nemoć. Ujediniše se ljudi u pomaganju .Duša ti se lomi kad vidiš onu stoku , one pse i ljude heroje koji riskiraju svoje živote za dobro drugih .Samo me strah da i ovu nevolju ne iskoriste ljudi koji su se okoristili i u ratu . Da jadnom gladnom čovjeku uskrate pomoć i još više ubiju ono dostojanstvo u njemu .Došlo je vrijeme da se okrenemo oko sebe i shvatimo da je dobar susjed važniji od rođenog brata ili sestre .Jer jednom kad sve ovo bude jučer , stavit’ ćeš na krilo unuče i kad zime zasniježe reći ćeš bio sam s domovinom kad je bilo najteže .Jer gdje god mi otišli domovinu nosimo u srcu .Jedna je rodna kuća i jedna je domovina .Respekt za sve dobre ljude koji su na bilo koji način pomogli , jedno veliko HVALA u ime moje malenkosti .DOMOVINO IZDRŽI .
