Sve je nekako krenulo od najnormalnijeg ručka petkom. Scena sljedeća .Nakon ručka djeci pravim sendvič za školu ,mažem kruh namazom , stavljam salamu , dodam mandarinu u kesicu,gledaju djeca pa jedna od njih reče .Znaš mama ,kad mi izvadimo sendvič u školi sva djeca nam zavide .Ja ono što se kaže sa milion upitnika poviše glave .Pitam a zašto maco ?Pa svi nam kažu vi uvijek imate super marendu , sad bi smazali vaš sendvič .Kontam nešto ,pa ljudi koliko ste, moram upotrijebiti tu riječ jadni kad ne osluškujete svoju djecu i ne znate što vole. BTW curke su sedmi razred. Ipak mislim da je tu lijenost u pitanju ,” turni ”im pare pa nek’ kupe ljigavce, čips , smoki i razne pizdarije jer to će sigurno kupiti u popodnevnoj smjeni. Sjetim se priče razrednika dajte djeci ujutro jesti da ne dođu gladna na prvi sat u jutarnjoj smjeni, na tjelesni,jer djeca povraćaju jer su gladni i jer im je muka. Nekad me začude priče prijateljica moje djece koja se čude našem načinu života .Svaki dan skuhan ručak , i povrća i mesa i salate kako se kad ima i stigne .Kao kod većine se jede kad se stigne i tko što voli .Meni to van pameti .Pa jbt život , gdje je ono vrijeme kad se ”potkuhavao” kruh kako se to kod nas kaže , pa premijesi , pa ispeci , pa prokuhaj mlijeko , pravi jogurt , sir, jer nije bila tolika ponuda kao danas. I naši roditelji su radili i svi smo imali sendviče. Kuda ide ovaj život nekad se zapitam .Po čemu će naša djeca pamtiti djetinjstvo ? Po redu u Tommya ili Brane ili po domaćoj hrani zamotanoj u salvetu sa nekom voćkom i sokom. Jer izgleda da većini djece to fali. Znam , rečete a ja ove ”pile od žene”čime se ona zamara .Dajte ljudi možete vi to. Ako ništa djeci je potrebna ta ljubav, kad tad će je znati uzvratiti. Vjerujte mi .Dok se okrenete oko sebe već su narasli i otišli svojim putem .Jer najljepše uspomene se nose iz djetinjstva.