Sindikati koji nisu nikad ništa zaradili na tržištu traže prosječnu plaća od 2200 eura, a minimalac 1.100 eura? 4 sindikalne središnjice traže ovakvo povećanje zbog kontinuiranog povećanja životnih troškova.
To je legitimno tražiti, ali tko će zaraditi 3000 ili više bruto za svaku prosječnu plaću od 2200 neto? I koliko će tek to povećanje uzrokovati lančanu reakciju daljnjih poskupljenja?
Podsjetnik koliko je skup državni aparat
Netko treba napuniti proračun da bi ga država mogla prazniti. A Hrvatska ima jedan od najskupljih državnih aparata. Zapravo, najskuplji u Europi. Hrvatska ima ogroman broj zaposlenih u javnom i državnom sektoru (244 tisuće) u odnosu na privatni sektor (oko 153 tisuće poduzetnika koji imaju oko 890 tisuća zaposlenih). Samo što na taj broj privatnika idu i svi umirovljenici i djeca koji ne privređuju – znači taj broj od 153 tisuće ima teret praktički izdržavati svoje radnike, zaposlene u državnom aparatu, umirovljenike i sve ostale državne troškove?
Show me the money
Problem skupoće državnog aparata je u bacanju para na sve te saborske naknade za odvojeni život, stanove, menze, troškove putovanja, sportske saveze kroz koje novac klizi u milijunskih iznosima. Evo gdje silan novac odlazi bez ikakve namjere da se smanje troškovi, optimizira, uštedi na nečemu:
- Rascjepkanost lokalne samouoprave; 20 županija, 128 gradova, 428 općina, a svaka od tih jedinica ima administraciju, vijećnike, prostore i ostale troškove, što je sustav koji je neodrživ i neefikasan. Kao da su se natjecali koliko kapilarno se može razbiti javna uprava da što više ljudi može biti na plaći
- Financiranje stotina agencija, zavoda i povjerenstava; država financira stotine agencija, zavoda i povjerenstava, dok bi se moglo uštedjeti jednostavnom digitalizacijom.
- Trošak korupcije; prema procjenama Transparency Internationala iz 2026., korupcija u HR godišnje košta oko 8.5 milijardi eura, a procjene iz EU parlamenta i do 10 milijardi, što iznosi 13,5 posto BDP-a
Dakle, država bi imala za prosječne plaće od 2200 samo da smanji javnu upravu, digitalizira sve te agencije, zavode i povjerenstva i bolje nadgleda
A država ne može niti naplatiti porezne dugove sa liste srama poreznih dužnika ako oni na sebi nemaju imovine.
Birokrati se skrivaju iza medicinskih sestara
A kao i obično, javna uprava se miješa sa javnim sektorom, tako sa se u isti koš stavljaju župani, dožupani, dogradonačelnici, i sve te političke polu-funkcije sa deficitarnim sektorom bez kojeg se ne može: medicinske sestre, djelatnici hitne pomoći, profesori, tete u vrtiću. Svi su oni plaćeni iz državne kase, ali nemaju svi istu težinu u društvu; bez nekih se ne može, a neki samo glume.
Država uopće ne zna gdje joj novac ide
Privatna firma nikad se ne bi mogla voditi kao država, jer bi već prvi mjesec bila u milijunskim dugovima. Nitko ne bi izdržao toliko curenje na sve strane, toliko loše upravljanje kad ti tvoji vlastiti zaposlenici kradu gdje god mogu, četvrtina ih je uvijek na bolovanju (kao u splitskoj čistoći), jer svačija percepcija je da je država jama bez dna i ne može otići u stečaj.
Jer država nije jedna osoba, nema glave kućanstva koja će nadgledati kako se upravlja budgetom, odnosno proračunom; to sigurno nije premijer, jer on je vezan za stranku, a kad se nešto otkrije, on nikad nije ništa znao. Nitko nije ništa znao, koliko god bilo namještenih natječaja, lažnih zapošljavanja, preplaćenih softvera. To je kao da ti u kućanstvu svaki mjesec nestaje pola proračuna, a nijedan član obitelji ništa ne zna. To je katastrofalno upravljanje, a obično se događa kad nitko nije odgovoran.
Tako da to što sindikati traže povećanje iako sami nikad nisu ništa zaradili na tržištu, nema baš smisla ako država ne začepi sve rupe na brodu na kojem curi na sve strane.
Ali država nije Titanic, neće nikad potonuti. Samo će postati još skuplja za održavanje.
Autor: Katarina Baričić
