Da ,danas je vikend pa mogu biti luđa nego što sam inače … Ma , ne. Na prvi dan proljeća, 21. ožujka, obilježava se Svjetski dan Down sindroma. Tim povodom oblače se šarene, rasparene, čarape koje simboliziraju njihovu različitost. Pokazatelji Downova sindroma su specifičan izgled lica i umna zaostalost.Svi smo se mi ponekad uhvatili kako okrenemo glavu od takve osobe. Zašto pitam se .Zato , bio bi najgluplji mogući odgovor. Bože moj oni su “drugačiji”. Da jesu, po izgledu ,po ponašanju ,po onom djetinjastom u tijelu odrasle osobe ali imaju ono, što je u današnje vrijeme izgubljeno .U moru kloniranih i bezličnih osoba ….imaju SRCE veliko kao kuca . I posto živimo u sredini punoj primitivizma i predrasuda ti kao osoba po ničemu ne smiješ iskakati iz zadanih okvira .Biti drugačiji je obilježje koje je samo po sebi jako teško .Danas je teško pisati o osobama sa Down sindromom jer su kao takvi osuđeni na konstantno isključivanje iz javnog i društvenog života.Žalosno , zaista. Jedan od najvećih izazova za roditelje djece s Downovim sindromom je da odaberu najbolje moguće obrazovanje za svoje dijete. I svaki put kad uhvatimo sebe da smo pomislili kako nam je teško zahvalimo Bogu na zdravlju naše djece i nas .A danas pokušajmo biti kao “oni” …veseli ,bezbrižni ,ponekad zaigrani i puni beskrajne ljubavi jer jedino to u životu imaju ,jedna beskrajno draga bića .Kad pišem ovakve tekstove pomislim , Bože pa zašto? Onda shvatim da Bog daje onoliko koliko mozes pretrpjeti. Ovaj svijet griješi kad nam sugerira da se odreknemo djece s “greškom”, jer nisu ona ta koja imaju grešku, već mi. Sve dok razmišljamo na taj način i bespogovorno prihvaćamo ono što se kao podrazumijeva, nismo dostojni zvati se ljudima. Zaista nismo!
Ljudi ne stidite se biti drugačiji ,pa ni osobe sa Downovim sindromom,jer Bog je htio da ste drugačiji ma koliko to neshvatljivo zvučalo.