Stožer za zaštitu i spašavanje koji djeluje pri Gradu Trogiru odlučio je, zbog sve češćih poplava koje ugrožavaju povijesnu jezgru te šire gradsko obalno područje na Čiovu i Brigima, da mjerodavne službe Hrvatskih voda izrade procjenu ugroženosti kako bi se mogao napraviti program zaštite. Na temelju njega izradit će se financijski plan koji će odrediti koliko bi ta zaštita stajala – istaknula je Vedrana Zelalija, predsjednica Stožera i zamjenica gradonačelnika.
Gotovo šest godina je prošlo od ove najave odlučne akcije, u međuvremenu se i vlast promijenila, a dogodilo se nije ništa. Loša ekonomska situacija i prevelika zaduženost s jedne i nedostatak volje i ideja, dugoročne strategije razvoja grada, s druge strane, paralizirali su sve. Samo su vremenske prilike zadnjih godina išle Trogiranima na ruku. Velike poplave nije bilo pa je i to pripomoglo da se veliki problem povijesnoga grada koji tone, istina u milimetrima, baci u zapećak.
Vedrana Zelalija, danas izvan politike, priznaje da je aktivnost po tom pitanju postupno zamirala. Postojale su, kaže, ideje o parcijalnom rješavanju problema kroz neke druge projekte, primjerice, izgradnju sjevernog obalnog dijela od Svetog Marka do kamenog mosta, ali do realizacije nije došlo. Njezin nasljednik na čelu Stožera, dogradonačelnik Filip Anđelić radije govori o financijskoj blokadi grada nego o spašavanju baštine.
Muka na Pasikama
– Eko agencija će završnim projektom za kanalizaciju stare gradske jezgre popraviti situaciju, a što se tiče poplava, imamo problem na dva mjesta, Pasikama i kod dominikanki. Za ozbiljne zahvate trebat će puno predradnji, snimanja, izrade geodetskih elaborata, mjerenja – kaže Anđelić.
Trogir očito nema ni volje, ni snage ozbiljno se uhvatiti u koštac s važnim pitanjem vlastite sigurnosti. U prazno su otišle i službene najave kako će se o ovome ozbiljnom problemu upoznati i UNESCO, budući da je stara trogirska jezgra, koja cijela leži na moru, na njegovu popisu. Nije korištena ni mogućnost posezanja za novcem EU fondova.
Razlog je jasan – da bi se apliciralo, tražilo financijsku pomoć, potrebno je imati gotove projekte. Da bi se napravilo projekte sanacije, trebalo bi najprije napraviti sliku postojećeg stanja.
– Od potrebne dokumentacije, za razliku od Dubrovnika koji ima nešto ili Splita koji ima sve, Trogir nema apsolutno ništa – kaže dr. Miroslav Katić, pročelnik Konzervatorskog odjela u Trogiru. A ne može se pokrenuti akcija ako nemate snimke, čija je izrada delikatan i dugotrajan posao. Danas imamo temeljnu podlogu koja je napravljena još sedamdesetih godina prošlog stoljeća i ona može zadovoljiti samo do određene, relativno niske razine – upozorava Katić i napominje da bi Ministarstvo kulture u ovoj godini trebalo izdvojiti 250.000 kuna, što je novac dostatan tek za “početak početaka”.
Stoji se na mjestu
Trogir, dakle, stoji na mjestu. Zapravo tone, na što će opet podsjetiti sezona obilnijih kiša. I bez uznemirujućih najava stručnjaka o globalnom zatopljenju i podizanju razine mora, što bi moglo dovesti do potapanja jezgre, Trogiranima nije nepoznata priča o plavljenju. Poplave u povijesnoj jezgri, za jakih kiša, često su se javljale i ranije. No, voda je iz poplavljenih podruma, čiji su podovi bili zemljani, brže istjecala. Betonizacijom u staroj jezgri taj problem puno je izraženiji.
Stariji pamte situacije kada je stara gradska jezgra plivala u vodi, a more se diglo do obližnjih zgrada. Uznemiravajuća situacija bila je prije nekoliko godina, na prijelazu iz Stare u Novu godinu, kada se plimni val na rivi toliko podigao da se njome uopće nije moglo proći, a more je poplavilo ugostiteljske objekte. Najkritičnije lokacije u staroj jezgri su na njezinu zapadnom dijelu u Pasikama, pokraj crkvice Gospe od Karmela, te drvenoga pješačkog mosta na Fortinu.
Trogir nije bogata Venecija koja se od poplava i tonjenja brani sistemom drenaža. Ali i prelijepi, povijesni gradić ima pravo na spas. Na mjerodavnima je da se konačno pokrenu i odrede mjere zaštite za Trogir. To prije što novac u ovoj priči nije najveći problem.
izvor:SD
