Na svakom sastanku, tribini, konferenciji, susretu i medijskom istupu, predstavnici Hrvatske mreže za beskućnike, govorili su o potrebi uvrštavanja beskućnica i beskućnika kao posebne socijalne kategorije kroz Mjere za poticanje zapošljavanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
Nakon Zakona o socijalnoj skrbi, Zakona o prebivalištu, Strategiji borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti došle su na red i Mjere za zapošljavanje kojima će beskućnici uskoro moći dobiti i posao.
Uz Udrugu MoSt u toj dugotrajnoj borbi sudjelovale su i brojne institucije i ustanove, a Dado Lelas iz Udruge za beskućnike posebno je istaknuo i pohvalio rad splitskog Zavoda za zapošljavanje kao i rad drugih regionalnih ureda Zavoda smatrajući ih najzaslužnijima u uvrštavanju beskućnika kao posebne socijalne kategorije.
– Ovo je za nas stvarno veliki korak. Nakon Zakona o prebivalištu gdje je ostvarena mogućnost da svi beskućnici dobiju osobne dokumente ovo je šlag na kraju. Čuo sam se s kolegama iz cijele Hrvatske s kojima surađujem na nivou Mreže i svi smo se složili kako će nam ove Mjere dati priliku, odnosno dat će priliku ljudima koji su beskućnici. Imamo dosta mladih, radno sposobnih ljudi koji su u proteklih par godina stvarno bili u neravnopravnom položaju na tržištu rada i bilo ih je jako teško zaposliti. Sada će se to promijeniti i te osobe će imati priliku za jedno pravo socijalno uključivanje. Dobit će priliku za novi početak jer to su sve vrijedni ljudi koji mogu i žele raditi – rekao je Lelas.
Lelas je kazao kako je zapošljavanje beskućnika (prije nego što je Hrvatsku zahvatila kriza) bilo jednostavnije, lakše i brže, no dolaskom krize to se pretvorilo u dugotrajan i mukotrpan posao.
– Prije krize smo imali puno bolje rezultate pa smo tako 2005.godine zaposlili oko 40 ljudi u “škveru”, ali zadnjih par godina nam je bilo jako teško zaposliti ljude. Neke smo uspjeli zaposliti , ali to je trajalo dugo i to su uglavnom bili sezonski poslovi, ali ima i par uspješnih priča. Ove Mjere će nam sada jako pomoć. To su Mjere koje se prvenstveno odnose na javne radove koji su prilagođeni strukturi naših ljudi. Veliki broj naših korisnika ima niže obrazovanje, završenu osnovnu ili srednju školu tako da su nam ti javni radovi itekako važni. Negdje ide ugovor o radu na šest mjeseci, negdje na 12 mjeseci i to će ih zapravo vratiti na tržište rada.
Želja nam je da se, ne samo organizacije koje se bave beskućnicima, nego i neke druge organizacije, uključe u ovu priču i da se ona proširi kako bi se ljudi koji bi bili angažirani za rad (beskućnici) malo makli od tog beskućništva te da to bude jedan dio života koji će zaboraviti. A daj Bože da u tih godinu dana osiguraju nekakav nastavak rada i da ne ovise o socijalnoj pomoći – iskreno će Lelas.
Broj beskućnika u porastu
Prema procjenama Hrvatske mreže za beskućnike u Hrvatskoj je trenutno više od tisuću beskućnika. Ukupni smještajni kapacitet prihvatilišta i prenoćišta u Hrvatskoj je do 420 korisnika i gotovo uvijek, svi kapaciteti, su popunjeni.
– Službeni podatak jest da je kapacitet svih prihvatilišta u Hrvatskoj 420 ljudi. Nekakva naša procjena jest da ih je minimalno još toliko doslovce na ulici, autobusnim kolodvorima, napuštenim prostorima. Preko pet tisuća ljudi živi i bez struje i vode, bez sanitarnih čvorova, primjerice u kamp kućicama ili garažama, barakama, podrumskim stanovima, a koji se vani ubrajaju u kategoriju beskućnika, ali kod nas još to nije ta kategorija. Mi želimo tu pravu brojku te ju planiramo dobiti na način da na nivou Mreže provodimo program u koji će se upisivati sva prihvatilišta i svi korisnici. Brojka ljudi koji su na ulici zasigurno će biti velika jer koliko je ljudi na ulici nitko ne zna, znam samo da ih ima i previše – ustvrdio je Lelas.
preuzeto sa dalmacijanewsi.hr
