Ako vam kažem da ne postoji recept za sreću , vjerujte .Ako vam kažem da sreću čine male stvari , vjerujte .Ako vam kažem da se radujete tome što ste zdravi i što su vam djeca zdrava vjerujte mi ,da je to iskonski razlog za sreću.Nisam izmislila toplu vodu ako vam sve ovo kažem.Isto tako nisam izmislila toplu vodu ako vam kažem da učimo iz dana u dan i pogotovo učimo na svojim greškama.Čini mi se da godinama nisam ništa naučila , kad me iz dana u dan može iznenaditi ljudska glupost kao jedna post koji danima kruži internetom.Živimo u svijetu u kojem se kuna/euro cijeni više nego jedan zagrljaj ili poljubac .Radi se o mami koja je svoju kćer poslala na rođendan kod prijateljice , kupila spomenar i bon u H&M od 200 kn.Slavljeničina mama je uredno bon vratila uz obrazloženje da se ona školovala te svom djetetu može kupiti što poželi i ona NE ULAZI u takve trgovine.U prvi tren kad sam ovo pročitala mi je skoro ispao mobitel iz ruku.Živimo u svijetu u kojem je mjerilo života markirana odjeća , patike , mobitel.Svojedobno, kad su moja djeca pohađala vrtić, jedna od njih je došla i rekla mi kako joj je jedna djevojčica u vrtiću rekla da ima majicu na sebi koja je od prošle godine.Sva u čudu me pita, kako je ta majica od prošle godina kad je ona nova i kad sam joj je kupila neki dan.Što reći ? Tada sam ostala u čudu jer govorim o djeci koja su tada imala 5-6 godina.Tako sam u čudu i danas.Kakvi smo to ljudi postali ?Zar rođendan nije veličanje života , prijateljstva , ljubavi , sreće ?Zar djeca u drugom razredu osnovne nisu na rođendanu da bi se družila ? Možda sam ja glupa , možda je u meni problem.Oprostite mi što ne razumijem da se ljubav danas kupuje u skupim igraonicama , kinima i skupim igračkama.Oprostite mi što sam mater koja svojoj djeci sama napravi pozivnice , ukrasi kuću i pozove prijatelje.Oprostite mi što sam mater koja želi da i ono siromašno dijete u poderanoj odjeći iz ulice dođe na rođendan moga djeteta.Jebem i vas i vaše skupe poklone.To su djeca , to su mali ljudi , to je uništeno prijateljstvo , uništeno malo dijete , koje je moralo kući donijeti poklon nazad .Kako se ona osjeća?Sitne duše koje se prodaju za markiranu odjeću.Što je najžalosnije puno je ovakvih mama danas.Puno je ljudi koji paraju nosom zvijezde a tako malo treba da potoneš.Gdje su nestale one ljudske vrijednosti? Hvala za poklon , pa makar on bio i kesica bombona , od srca je .Ne razumijem i nikad neću razumjeti.Ali ja sam ipak ratno dijete , koje takve stvari ni ne može razumjeti .Nas je život naučio da budemo skromni i zahvalni što smo živi i zdravi .A ovakvim mamama i njihovoj djeci nek’ je dragi Bog na pomoći.
