Točnije, koji su mu ljudi na početku karijere pomogloi da postane najmoćniji čovjek u Hrvatskoj.
Valja se vratiti u početak 90-ih godina. U Hrvatskoj bjesni rat, no u pozadini prvih linija fronta događa se borba za imovinu najvrjednijih hrvatskih kompanija. U toj je priči Todorić odigrao nekoliko ključnih poteza.
Godine 1992. Todorić postaje većinski vlasnik Jamnice i Agroprerade. No, ključna godina bila je 1994. kad je Ivica Todorić dobro tržio. Bila mu je to valjda jedna od najvažnijih godina otkako se bavi biznisom. Kupio je 79 posto Leda, 81 posto Unikonzuma, 54 posto Bobisa, 77 posto Silos-Mlinova Vinkovci i 84 posto Solane Pag, sve zahvaljujući kreditima Zagrebačke banke odobrenim na temelju stare devizne štednje, što je bila pogodnost nezamisliva običnim građanima. Sljedeće, 1995. godine Agrokor je prerastao u koncern. Iste je te godine poćeo pohod Agrokora na poljoprivredno-industrijske kombinate i to kupnjom 20,3 posto dionica PIK-a Vrbovec. Ta mesna industrija bila je itekako važna etapa za Agrokor je je u ta ratna vremena jedina imala certifikate za izvoz u Sjedinjene Države. Priču s PIK-om Vrbovec nakon mnogih je preokreta Todorić finalizirao tek 2005. godine, no to je za ovu priču manje važno.
Sve to je u početku financirala Zagrebačka banka i to kreditima na temelju stare devizne štednje. Rijetko tko je u to nije mogao dobiti tolike kredite i to po tako povoljnim uvjetima. Predsjednik Vlade tih je godina bio njegov prijatelj Nikica Valentić, a na ključnim pozicijama u dvije najveće banke, Zabi i PBZ-u, bili su njegovi studentski kolege.
Todorić 1993. u intervjuu Večernjem listu ovako pojašnjava tadašnju financijsku križaljku Agrokora: “Većinu naših akvizicija plaćali smo u gotovini. To je oko 15 milijuna maraka zdravog novca. A od banke smo dobili samo 2,6 milijuna maraka kredita.”
Možemo se prisjetiti jednog teksta u Globusu, u kojem se tvrdilo da je “Ivica Todorić zloupotrijebio oko 50 milijuna DEM namjenskog kredita dobivenog od Zagrebačke banke po posebnom režimu. Citira se izvješće Financijske policije iz ožujka 1994., u kojem je navedeno da je Agrokor krajem 1991. nenamjenski potrošio kredit Zagrebačke banke, te da je dobio novac i prije nego što ga je kreditni odbor odobrio. Međutim, sve su te “pšenične afere” i kaznene prijave ubrzo zaboravljene. Ivicu Todorića, koji je kasnije i sam rekao da se u 90-ima nije moralno poslovalo, više nitko nije mogao zaustaviti.
Godine 1998. postaje vlasnik vinarske tvrtke Jaska vino d.d. poznatije kao “Podrum Mladina“, a iza toga, 1999. godine tvrtke Silos Mlinovi i SRC Andrijaševci spaja u kompaniju PIK Vinkovci d.d.
Kreće širenje na susjedne zemlje, te 2000. godine kupuje 97,4 posto dionica Sarajevskog kiseljaka, i osniva tvrtku za proizvodnju sladoleda Ledo – Čitluk. Nakon toga, 2003. godine kupuje 55,49% dionica srpskog Frikoma, te 51% udjela u trgovačkom poduzeću TP DC Sarajevo. U Hrvatskoj 2004. godine kupuje tvrtku Medijator iz Dubrovnika i Slobodu iz Osijeka.
Osim toga, širi se i na Mađarsku kupnjom punionice vode Fonyodi i tvornice sladoleda Baldauf, koja je kasnije preimenovana u Ledo kft Mađarska. Nakon toga kupuje 58,11% dionica porečke Agrolagune.
U Srbiji 2005. godine kupuje tvornicu ulja Dijamant iz Zrenjanina, i trgovački lanac Idea iz Beograda. U Hrvatskoj iste godine postaje većinskim vlasnikom PIK-a Vrbovec i Belja. Slijedi ulazak u vlasničku strukturu Tiska d.d. 2007. godine, a kasnije, 2009. godine Konzum osniva Kozmo d.o.o. čija je osnovna djelatnost trgovina na malo kozmetičkim i toaletnim proizvodima. Nakon toga, 2010. godine nastavlja širenje poljoprivrednog biznisa te postaje vlasnik Vupika.
Kruna svih Agrokorovih preuzimanje jest kupnja Mercatora koja se realizirala 2014. godine. No, to bi se moglo pokazati i kao ključan faktor u dužničkim problemima njegova carstva.
Mnogi će reći da iza Ivice Todoirića zapravo ponajprije stoji njegov otac Ante koji je svojim vezama i novcem pomogao sinu na početku poslovne karijere. Ante Todorić bio je član CK SKH, zastupnik u Saboru, a od Agrokombinata Zagreb je stvorio jednu od snažnijih tvrtki u bivšoj Jugoslaviji. No, s Hrvatskim proljećem počeli su i problemi za Antu Todorića koji je zbog navodne povezanosti i financiranja hrvatskih nacionalista završio na sudu, te je za tu suradnju prvo i osuđen, ali je kasnije Vrhovni sud tu presudu ukinuo. Ante Todorić na kraju je zbog gospodarskog kriminala u zatvoru proveo četiri i pol godine, iako je na početku osuđen na čak 13 godina robije.
Početak ove godine donio je rasplet priče oko Agrokora. Koncern kakvog smo poznavali odlazi u povijest. Teško je reći što će od divoske kompanije zapravo ostati. Zato je važno zapamtiti kako je uopće došlo do stvaranja ovog regionalnog diva kojega je na kraju koštalo megalomansko širenje i preskupa cijena kapitala.
IZVOR. seebiz.eu