To je priča koja traje niz godina, a može se svesti na jednu rečenicu. Jednostavno nismo imali opcija, priča Marić u velikom razgovoru za Večernji list.
“Agrokor je kao najveća kompanija bio dobar i poželjan partner. Prije sedam godina, kada smo preuzeli ekskluzivno čuvanje Agrokorovih objekata, na tržištu se već bila pojavila strana konkurencija koja je željela dio tog kolača. Međutim, već nakon godinu dana krenulo je s probijanjem rokova plaćanja. S obzirom na opseg posla koji je uključivao angažman više od 500 zaštitara, 34 tisuće prijevoza mjesečno, mi smo mjesečno Agrokoru fakturirali između sedam i osam milijuna kuna. Da bismo zadržali likvidnost, s obzirom na to da gotovo 80 posto naših rashoda ide na plaće, doprinose i prireze te druge obveze koje morate servisirati mjesečno, morali smo se držati dogovorenih rokova plaćanja jer bi se u protivnom cjelokupni sustav urušio. Zatražili smo očitovanje od Agrokora, a kako smo odbili kompenzacije ili kupnju nekretnina, pojavila se kod nas ekipa eksperata i financijskih lumena naoružanih Excel tablicama. Predložili su mi financiranje putem regresnih mjenica čime smo trebali olakšati probleme u naplati potraživanja. To je bilo prije pet godina”, priča Marić.
“To su bili Agrokorovi menadžeri, najbliži suradnici Ivice Todorića, njegov sin Ivan, koji je vodio tu ekipu, i Tomislav Lucić. Smatram da oni, zajedno s dijelom državnih institucija, čine jednu dobro organiziranu kriminalnu skupinu kojom bi se pravosuđe zasigurno trebalo ozbiljno pozabaviti. Došli su k meni s detaljnom krvnom slikom mog poslovanja, s podacima koje nitko nije mogao znati ako nema izravan uvid u porezni i bankarski sustav. Odgovorno tvrdim da se to dogodilo i ostalim dobavljačima. To su sve ljudi koji su desetljećima vrijedno razvijali svoje biznise, bavili se proizvodnjom, a ne financijskim špekulacijama. Svima nama predložen je isti model prijevare. Predočili bi nam točnu krvnu sliku naše firme, uključujući tijekove novca, likvidnost i stanje na tekućem računu. Čak sam ih tijekom sastanka htio malo cimnuti pa sam rekao da tu ima i 15 milijuna kuna kratkoročnog zaduženja. Odgovor je bio: “Nemaš, prijatelju, znamo da nemaš.“ Rekoh, super kad znate”, otkriva Marić.
