”Uvijek sam se pitala zašto ptice ostaju na jednom mjestu ,kad mogu odletjeti gdje god požele …gdje je ljepše, sigurnije ,sretnije.
Šta znam….Onda sam to isto pitanje postavila sebi .”
Ovim riječima sam započela prvu kolumnu o Radunu točno prije dvije godine. U vrijeme gradnje onog famoznog nadvožnjaka. Pisala sam o tome kako je u Kaštelima teško ostarit’ a ne poludit’ kako već fino piše na portu u Starom. Pisala sam o vodi i kanalizaciji. O tome kako je nadvožnjak jako uzak za pješake te da žene ne mogu voziti kolica po njemu, nego voze po cesti. Spominjali smo onaj dio Novog poviše magistrale koji vodi prema Gospi Stomoriji. Uglavnom, prošle su dvije godine , još uvijek nemamo vode kao ni kanalizacije a kako je krenulo čini mi se da ju nećemo imati ni u skoroj budućnosti.
Novost je da imamo dva velika dućana. Prije nismo imali ni jedan , danas imamo čak dva. Imamo i kafić, kultnog naziva ”Mama”. Imamo novi vrtić, novo igralište ispred crkve ali nemamo više one legendarne kontejnere. ”Tko je ukrao kontejnere” bilo je pitanje jedan period pa sam kontaktirala nadležne službe na šta su mi odgovorili da su kontejneri izmješteni s te lokacije te prebačeni na drugu lokaciju , jedno 100 metara poviše, prema istoku. Otišla sam pogledati to mjesto i ja ne razumijem kako da ljudi tu bacaju smeće, uz dužno poštovanje nadležnim službama. Dio na kojem stoje kontejneri je betoniran , tu je par kontejnera ali ne postoji neko ulegnuće na kojem ćeš stati sa autom pa baciti smeće. Ako ideš od Smokvinca prema kontejnerima , hodaš cestom bez trotoara, a svi dobro znamo kako se tom cestom vozi. Meni je zaista dosadilo odvoziti smeće svaki put kad sjednem u auto i tražiti kontejner. Dio naselja istočno od Tommy-a, Ključanice, također nema kontejnere ili ih ja nisam našla. Možda sam previdjela. Postoje još tri kontejnera na magistrali , kad se prođe Smokvinac, iza kafića Mirakul. Tu komunalni redali uredno patroliraju te pišu kazne, vidjela na svoje oči , ljudima koji su bacili ”glomazni otpad”. Ruku na srce , nije bio glomazni otpad. Ovdje ne ubrajam one ljude koji počiste svoj vrt pa u karijoli dovezu granje i njime zatrpaju kontejner. Te bih ruku na srce sama kaznila, jer ako imaš vrtal valjda si čuo za kompost ili u krajnju ruku zapali lišće i granje u svom dvorištu.
Ponukana time potražila sam raspored odvoza glomaznog otpada, i u to navedeno vrijeme išla potražiti taj kontejner na navedenim mjestima ali ga nisam našla. Možda sam previdjela onako veliki kontejner. Javite ako ste ga gdje vidjeli. Javilo mi se par ljudi koji su zvali nadležne službe te pitali gdje će baciti tako veće stvari tipa starih prozora, šute itd. itd. na što im je rečeno da isto ostave pored kontejnera uz rečenicu ”odnijet’ će netko”. Ako lažu oni , lažem i ja .
Ma mene” najviše” od svega boli šta nam ti kontejneri više nisu orijentir za ljude koji ne znaju gdje stanujemo. Kad naručuješ cisternu za pražnjenje septičke jame uredno vozaču objasniš da treba skrenuti lijevo od kanti .Kad se s nekim sastaješ , čekaš ga kod kanti. Bus dovozi djecu kod kanti. Policija zaustavlja kod kanti. Kante/ kontejneri su nam bile centar svega .Nema više kanti ali ima uredno parkiranih vozila uz vrtić. Valjda je parking potrebniji od kontejnera .I da, razumijem da kontejneri nisu izgledali lijepo uz vrtić ali mišljenja sam da se moglo i nešto pametnije napraviti a ne kontejnere prebaciti na samu cestu.
Od veljače , za odvoz smeća trebala bi biti zadužena tvrtka Zeleno i modro koja uopće nije upisana u registar. Kako rekoše na sjednici Gradskog vijeća , ista će smeće odvoziti ”na crno”. E baš se radujem tom đumbusu.
Na adrese građa ovih dana su trebale stići izjave obrasci o načinu korištenja usluge Zeleno i modro , koje su građani trebali ispuniti te vrati u roku od 15 dana na adresu tvrtke Zeleno i modro. Puno ljudi se pita kako će dati suglasnost tvrtki koja će raditi na crno a u isto vrijeme će njima uredno ispostavljati račune.
Radun je bilo staro hrvatsko naselje na padinama Kozjaka. Naselje se nalazilo iznad današnje željezničke postaje u Kaštel Starom. Selo Radun se spominje u vladarskim darovnicama hrvatskih kraljeva Zvonimira (1083.god.) i Stjepana II. (1089.god.). Radun kao selo nastao je od imanja koje su držali hrvatski kneževi i kraljevi dinastije Trpimirovića. Zbog velike epidemije kuge 1527. godine i turske opasnosti selo je napušteno, preživjeli stanovnici su prešli u novosagrađeno selo Kaštel Stari. Od sela sačuvan je toponim, crkva sv.Jurja u svom izvornom obliku (10/11.stoljeće) s grobljem i natpis,koji se nalazio iznad ulaza crkve sv. Nikole od Podmorja. Nakon izgradnje željezničke postaje 1875. godine, na mjestu starog sela Raduna niče novo naselje Radun, sada kao dio Kaštel Staroga.
Naselje u kojem su živjeli hrvatski kraljevi danas ima 3000 stanovnika i nema vodu ni kanalizaciju, smeće će im odvoziti na crno , račune će uredno ispostavljati. Ako ne platiš sjest’ će ti ovrha, koju ćeš uredno nakon nekog vremena platiti jer si naučio biti mali i jadni čovjek koji živi po ustaljenim normama i pokušava ovaj život na zemlji proživjeti što časnije i poštenije.
Tko zadnji ostane neka ugasi svjetlo.
[youtube https://www.youtube.com/watch?v=91idZMnPVdI]
