Unatoč vodnom bogatstvu i tehnološkim dostignućima, Dalmatinci su, kad je u pitanju vodoopskrba, još uvijek, izgleda, u srednjem vijeku.
Čim padne obilnija kiša, mogu zaboraviti na civilizacijsku tekovinu zvanu – voda iz špine. Problem je, naravno, rješiv, i to uz pomoć uređaja za pročišćavanje voda, tzv. pročistača, koji trenutačno na širem dalmatinskom području imaju samo Omiš i Dubrovnik. Drugim riječima, nemaju ga, dakle, ni Split, ni Zadar, ni Šibenik, ni Sinj, ni Trilj, ni Vrgorac…, premda sva navedena mjesta i gradovi koriste izvorsku vodu u sustavu vodoopskrbe.
Zbog klimatskih promjena zamućenja su, naravno, sve češća, a potrošači se s njima bore kako znaju i umiju – prokuhavaju vodu, kupuju flaširanu ili se opskrbljuju iz cisterni (ako im je davatelj usluge uopće osigura op.a.).
Sada bi, međutim, za ovakve situacije mogli tražiti i odštetu budući da novi Zakon o vodnim uslugama propisuje da se, u slučaju povećanja parametara mutnoće iznad dozvoljenih vrijednosti, stavka vodoopskrbe na računu mora umanjiti za barem 10 posto.
Takvo je pravilo, prema našim saznanjima, zasad primijenio samo splitski “Vodovod i kanalizacija”.
