Heraldička znamenja ili grbovi nisu bili dodijeljivani samo pojedinim zemljama, niti su ih isticali samo crkveni prelati. Najčešće su ih stjecali istaknuti ratnici tijekom vojne službe, a potom su ih koristili i njihovi potomci. Jedan takav primjer iščitava se iz životopisa Ivana Kumbata, rođenog 26. prosinca 1684. u Kaštel Štafiliću, tj. na području Donjih Kaštela, koja su se kroz stoljeća razvijala pod utjecajem trogirske gradske komune.
Kumbat je potjecao iz seljačke obitelji te je kao mladić postao vojnikom Mletačke Republike, koja je još od 1420. godine gospodarila Kaštelanskim poljem. Iako je neposredna opasnost od Osmanlija iz unutrašnjosti početkom XVIII. stoljeća bila otklonjena, mletački lav i osmanski polumjesec su i dalje vodili krvave bitke na Istoku, osobito na području Egejskog i Jonskog mora. Tako se Kumbat kao mladi vojnik istaknuo u borbama s Turcima kod Arga i Kalamate na Peleponezu te otoka Krfa.
Zanimljiva anegdota iz njegova života veže se za promaknuće iz 1718. Nakon završetka rata pukovnik Kumbat je došao u Veneciju očekujući od Senata dodjelu čina general bojnika. Međutim, članovima vijeća je zasmetala njegova nepismenost, pa je iskusni ratnik ogolio svoja izranjena prsa i pokazavši na svoj mač uzviknuo: „Ovo je papir na kojem pišem i ovo je pero kojim pišem!“. Naposljetku, iduće promaknuće ga je odvelo na otok Krf gdje je bio vojni upravitelj sve do smrti, a oporukom se sjetio rodnog kraja odredivši trogirskom biskupu iznos za pomoć siromašnim kaštelanskim djevojkama.
Mate Božić
O autoru:
magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.
