Rajnerije (Arnir) je postao splitski nadbiskup 1175., a prema zapisu Tome Arhiđakona uspio je znatno proširiti imanja splitske Crkve. Međutim, upravo iz tog doba sačuvan je i veliki broj krivotvorenih darovnica što dovodi u sumnju način na koji je nadbiskup došao do novih posjeda. Tako je jednom prilikom posjetio Poljica (selo Srinjine) kako bi razriješio sukob s plemenom Kačića oko nekih imanja, ali ga je pritom sustigla zla kob: kamenovan je na naredbu omiškog kneza Nikole Kačića.
Arnir je bio pokopan u splitskom benediktinskom samostanu, u kojem je kipar Juraj Dalmatinac izgradio kapelu sv. Arnira sa sarkofagom i čuvenim prikazom kamenovanja. Zanimljivo je kako je u Splitu bio štovan kao mučenik, a pripisivala su mu se i neka čuda, tako da je krajem XVII. st. postao suzaštitnikom cijele nadbiskupije. Ipak, mjesto Arnirovog počinka nije ostalo pošteđeno, jer su vlasti u prvoj polovici XIX. st. zaključile da na mjestu oronulog samostana iznad Zlatnih vrata sagrade vojnu bolnicu.
Tadašnji splitski i makarski biskup Pavao Kačić Miošić, koji je bio upravo iz plemena Nikole Kačića, odlučio je prenijeti ostatke tog lokalnog svetca u Kaštel Lukšić. Naime, tamošnja plemićka obitelj Micheli Vitturi kupila je 1835. sarkofag Jurja Dalmatinca i darovala novoj crkvi u Lukšiću spasivši ga od uništenja. Lukšićka predaja kaže kako su relikvije i sama grobnica preneseni iz Splita brodom 17. lipnja, da bi tek nakon više od godinu dana sarkofag bio ponovno sastavljen i uzdignut na oltar crkve Marijinog Uznesenja.
Mate Božić
O autoru:
magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.
