Početna Kaštela Gdje je počeo turizam u Kaštelima?

Gdje je počeo turizam u Kaštelima?

1637
UDIO

U Kaštelanskom polju, stoljećima razdijeljenom između splitske i trogirske komune s granicom kod „Stupa pod Ostrogom“, nicale su kule i palače istaknutih splitskih i trogirskih rodova s prvenstvenom zadaćom zaštite tamošnjih seljaka od provala Osmanlija. Iako je sijelo roda Tartaglia (izvorno Jakovlić) Split, u 17. st. stekli su značajne posjede i u trogirskom distriktu – zahvaljujući ženidbi Ludovika Tartaglie s Magdalenom Cigolini iz Trogira, nasljednicom dijela imanja obitelji Andreis.

Grb Tartaglia, kojeg donosi F. H. von Rosenfeld u grbovniku „Der Adel des Königreichs Dalmatien“ (1873.) i suvremena kolorirana rekonstrukcija grbovnog štita. Prvi pripadnici roda zabilježeni su u Splitu tijekom prve polovice 13. st., a austrijsko priznanje splitskog plemstva stečeno je 1822. godine.

Tada je na području današnjeg Lukšića, između kaštela Vitturi i Rosani, izgrađeno zdanje obitelji Tartaglia, a kao takvo je naznačeno i na jednoj karti iz 1745. godine. Sredinom 19. stoljeća kaštel Tartaglia je bio u vlasništvu obitelji Ambrozini, a početkom 20. st. otkupio ga je dr. Henrik Šoulavy, austro-ugarski vojni liječnik podrijetlom iz Sušica u Češkoj. Šoulavy je u njemu 1909. otvorio prvi kaštelanski turistički pansion s uređenom plažom za kupače nazvavši ga „Klimatska štacija“. Stoga se taj događaj smatra početkom organizirane turističke djelatnosti u Kaštelima.

Detalj karte A. Barbierija iz 1745. s područjem Lukšića i Kambelovca te natpisom „obala Kaštela“ (Riviera delli Castelli“): oznaka „E“ predstavlja lokalitet Stupi („Sito Stupi“) tj. međaš između splitskog i trogirskog distrikta, krajnje lijevo je shematski prikaz kaštela Tartaglia, zatim kaštela Vitturi i kaštela Cambi

Međutim, dok su Tartaglie gradile budući prvi pansion Kaštelanske rivijere, Kaštela su još uvijek bila na nemirnoj granici s Osmanlijskim Carstvom. Tako su Ludovik, njegova braća i sinovi (Jakov, Petar, Nikola i Ivan) redom bili protuturski ratnici, a Kačić u stihovima svoje „pisme od kaštelanskih vitezova“, opisujući okršaje s Osmanlijama umjesto nadimačkog prezimena Tartaglia (tal. mucavac), koristi stari pohrvaćeni oblik „Tartaljić“:

„Slidi pisma od kasteljanskih vitezovah“ – dio pjesme Andrije Kačića Miošića o kaštelanskim protuturskim ratnicima sa stihovima o „Tartaljić vojvodi“ (izdanje djela „Razgovor ugodni naroda slovinskoga“ iz 1862. godine)

Navedeni stihovi navjerojatnije se odnose na Petra Tartagliu koji je tijekom Kandijskog rata branio Split, a za Morejskog rata kao sopraintendente „trogirskih i splitskih Morlaka“ sudjelovao u obrani Klisa, boju za Zadvarje, provaljivao do zakozjačkih Blaca i 1686. osvojio selo Konjsko u kojem je imenovan guvernerom. Kaže se da je pritom Mamut agi – turskom dizdaru s Konjskog, sabljom odsjekao glavu, a od njegove je lubanje zatim izrađena čaša iz koje se pilo na obiteljskim svečanostima „Tartaljića“.

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.