Početna Dalmacija Dva deseteljeća slušaju prazna obećanja, mještani Lećevice bijesni na političare: ‘Župani, čeka...

Dva deseteljeća slušaju prazna obećanja, mještani Lećevice bijesni na političare: ‘Župani, čeka vas fotelja na mistu tvornice škovaca‘

324
UDIO

– Obećanja, samo obećanja! Sva tri zadnja župana su nan obećavala brda i doline, pa nan sad i dožupan kaže da će za dvi godine naša općina bit bogata.

Ma, od čega kad nan ni lipe još nisu dali, a prošlo je dvanajst godina! Evo, odvest ćemo te do našega zlatnoga rudnika ili je bolje reć – rudnika škovaca? Tamo će sutra, ispada tako kad političari govore, nama izrest pare, biće macevi novčanica. A svi mi vidimo samo draču i kamenjar – tim su nas riječima dočekala trojica stanovnika općine Lećevica, naši vodiči do lokacije na kojoj se već puna dva desetljeća najavljuje izgradnja Centra za gospodarenje otpadom Splitsko-dalmatinske županije.

Domaćini, čiji je identitet poznat redakciji, pristali su biti naši sugovornici uz zajamčenu anonimnost, jer su neki od njih ujedno i vlasnici dijelova zemljišta na kojem bi trebala niknuti “tvornica otpada”, i to još uvijek neotkupljenih parcela za koje tvrde da su – prevareni.

Priča je ovo o projektu “Lećevica” koji se planira i planira, obećava i obećava, da bi početkom prosinca bile i otvorene ponude za njegovu izgradnju, ali iz županijske tvrtke “Regionalni centar čistog okoliša” još uvijek, ni nakon gotovo dva mjeseca, nema glasa o ključnom podatku – kome će biti povjeren posao vrijedan gotovo pola milijarde kuna što ga sa 72 posto novca bespovratno sufinancira Europska unija. Novca koji su, primjerice, već iskoristili Slovenci i na periferiji Ljubljane izgradili identičan Centar u pet godina.

– Dobro došli u obilazak našeg malog mista. Ovon ceston doći ćemo do modernog postrojenja za gospodarenje otpadon, kako piše na putokazu. Jel’ lipo piše? Ravno je Drniš, a livo ide Centar. Vidite i novi asfalt, još se crni i na njemu se lipo vide bile crte – vode nas domaćini s prometnice Lećevica – Vinovo, pa “ulivo” novom cestom, koja, gle čuda, nakon 150 metara – nestaje.

– Ma ne beri brigu, ako nema ceste, ima zato fotelja. Ovo ti je Bobanova! Lipa, nova, na ulazu u dolinu di će se sutra izgradit tvornica kako je obeća i treći župan, sad naš Blaženko Boban.

Isto nan je to u par puta govorija i naš Ante Sanader, pa naš Zlatko Ževrnja, a sada nan uz Bobana sve to potvrđuje i njegov zamjenik Ante Šošić. Kad je bija u selu, reka je da ćemo za dvi godine bit puni para, najbogatija općina, kad se plati komunalni doprinos za Centar. Koliko smo imali čut, to ti je priko 10 milijuna kuna. Svi će tad doć živit ovdi na naše zemlje, neće više Split bit centar Dalmacije, nego naše Kladnjice – ističu naši vodiči.

Na predjelu Šilovića Doci, odlukom Županijske skupštine iz sada već davne 2000. godine određeno je biti mjesto prerade otpada, nekih 230 tisuća tona koliko godišnje “proizvode” stanovnici srednje Dalmacije. Nepunu 21 godinu poslije došli smo još jednom vidjeti u kojoj je fazi izgradnja tog strateškog državnog projekta.

– Između ova tri brda, a to su ti Mala Vlaka, Tri granice i Crni umac, evo doline od tridesetak hektara. Nešto ima šume, vrtača sa plodnon zemljon di su naši stari sadili kukuruz, kumpir i zob, a poviše su staje za blago. Od toga je 18 hektara državne zemlje, ostalo je od našeg svita, još od starina. Ovdi je uvik bija put, sada su ga ovi iz Centra proširili da može auto proć – pokazuje nam okruženje jedan od trojice domaćina, pa zajedno nastavljamo šetnju prema srcu zone gdje i danas caruje – smeće. I već najavljena “županova fotelja”.

– Ovo je Podlokvica i ovdi se gospodari smećen. Lipo ga zapale, vidiš pepel – ozbiljan je naš pratitelj, pokazujući na crnu hrpu na tlu krševite doline, pa nas vodi još dvjestotinjak metara sjevernije do bušotina.

– Počelo se bušit na tri mista, došli su do dubine od nekih 400 metara da bi vidili di ima podzemnih voda, pa su sada i to zakopali, ovdi u blizini Razdolja, ka i doli kod Njivica. I to je to! To su van svi ti pusti radovi, da ne zaboravin oni 150 metara asfalta, doli, na početku – kaže stanovnik općine Lećevica i domeće:

– Glavno je da su oni nas privarili! Ti iz Centra samo nas muljaju. I oni, i naši dragi političari. E, naši iz HDZ-a!

Dio mještana, naime, proziva spomenutu županijsku tvrtku, osnovanu prije 16 godina upravo radi ostvarenja i vođenja projekta kod Kladnjica, te joj prijete tužbom. No, krenimo redom…

– Kad je počela priča oko smeća, izabrali su Kladnjice i Šilovića Dolac da će u njemu gradit taj pogon. Tu je dosta privatnih parcela, pa su se s nama vlasnicima dogovorili i 2009. godine potpisali smo pridugovor da prodajemo svoju zemlju Općini Lećevica. Lipo i danas stoji, crno na bilo, da će metar kvadratni platit 100 kuna, od čega nama vlasnicima ide 95 kuna, a onih pet kuna po kvadratu ide odvjetniku Vinku Samardžiću da “očisti” parcele.

Čovik je to napravija u dvi godine, puste takse platija i puste vlasnike i pokojnike s komadića zemlje izbrisa. Znate kako je nekad bilo sa zemljama, daš jedan drugome rič i ruku da si mu proda parcelu, a nigdi se to ne zapiše u knjige. Pa je tribalo to sve upisat. I obavija je to odvjetnik, ali niti smo mi dobili lipe, niti je on – tvrde naši sugovornici, pa iznose dalje:

– Ukupna cifra u tin pridugovorima koje je potpisalo nas pedesetak vlasnika zemljišta otišla je do oko šesnajst i po miljuna kuna. Toliko je vridila tad, toliko je napisa oni koji je procjenjiva, uz dil da nan u misec dana od prodaje tribaju isplatit 20 posto od cilog iznosa. Pa, aj sad izračunaj za koliko su nas zavidali?!

Imaš dvajst iljada metara kvadratnih puta 95 kuna nama vlasnicima, bez onih pet kuna za odvjetnika. Tribaš ukupno dobit skoro dva miljuna kuna za didovinu, i to su ti još prvog miseca 2009. tribali isplatit trista i osandeset iljada kuna. A ni dandanas nemaš ni lipe. Proda si zemlju, potpisa ugovor, ne koristiš svoje, jer si proda, a nisi dobija ni pare. Pa nisu zavidali jednoga čovika, nego cile obitelji, zemlja je to od braće i sestara koji imaju dicu, triba in novac za školu, za zdravlje, za gradit kuću. Svako ima svoj razlog zašto je proda svoje, a na kraju smo svi izvisili.

Kažu naši domaćini kako su od tada imali brojnih problema i neugodnih situacija – prijetili su im mnogi, prozivali ih kako dopuštaju da smeće donesu u netaknutu prirodu Zagore, kako su pohlepni za novcem, ali, kako tvrde, bilo je i fizičkih obračuna, potezanja pištolja…

Budući da vrijeme za provedbu europskog projekta curi i rok iz 2018. kada je Centar trebao biti izgrađen odavno je iza nas, a ni danas, na početku 2021. godine, prvi mašklin još nije zabijen u kamenjar, niti je ijedan bager dovezen na gradilište koje ne postoji, treba pod hitno riješiti problem sa zemljištem. Županija je preuzela sve (pred)ugovore od Općine Lećevica i sada je počelo – izvlaštenje.

– Poslali su nan geometre, ljudi su na zemlji bili par sati, no od nas pedesetak vlasnika zvali su nas maksimalno trideset. Obitelj koja je prodala petnajst iljada kvadrata dobila je dopis da in sad uzimaju samo dvi iljade. Ostalo su, valjda, zaboravili. I kako čujemo, smanjili su in odštetu na pola. Onih 95 kuna istopilo se na 51 kunu i 49 lipa po kvadratu – svjedoče vlasnici terena na Šilovića Docu.

Doznajemo još kako su vlasnika s najvećom pojedinačnom parcelom od 10 tisuća četvornih metara u potpunosti zaobišli za izvlaštenje, njega nitko nije zvao iz Županije. Na terenu nam pokazuju i svu apsurdnost situacije, na južnoj strani nakon ulaska u zonu nesuđenog centra jednu su privatnu parcelu zapisali za izvlaštenje, pa slijedi komad državne zemlje, a onda druga privatna koju su – izbrisali.

– Bužat će van oni sad i brdo Mala Vlaka, samo da nama privatnima ne plate zemlju. Kažu nan da će dignit zid visok 16 metara, tu na donjoj strani doline, samo da nan ne plate ugovoreno. Privarilo nas, brajo, kompletno – nemoćno širi ruke jedan od naših domaćina, ni sam ne vjerujući da je sve ovo doživio.

Pisali su vlasnici zemlje puno puta na sve adrese, i “Regionalnom centru čistog okoliša”, i Županiji, više od 30 dopisa su uputili, ali ni jednog odgovora nisu dobili. A zemlja u udolini Šilovica Doca i dalje ostaje netaknuta.

Na dva kilometra zračne linije od Čvrljeva i Utora, sela preko granice sa Šibensko-kninskom županijom, te tri kilometra od središta Kladnjica, priroda diše u svom ritmu – šume listovi drveća pod burom, ptice pjevaju, muču krave u blizini, čuje se i lavež pasa. Ljepota Dalmatinske zagore “zamrznuta” je u vremenu, premda po viziji političke elite tu treba izgraditi tvornicu. Smeća…

izvor: slobodnadalmacija.hr