Osim prirodnih zagađivača zraka, poput vulkanskih erupcija ili pustinjskog pijeska, interes javnosti posebno je usmjeren na one izvore onečišćenja koje nastaju kao posljedica ljudskih djelatnosti – industrije, proizvodnje energije, prometa i poljoprivrede, prenosi HRT.
Iako smo posljednjih tjedana svjedočili određenim napisima o upitnoj kvaliteti zraka u našem glavnom gradu, stručnjaci umiruju javnost i tvrde da je zrak kojeg udišemo zadovoljavajuće kvalitete, a određena sezonska odstupanja potpuno su očekivana i uobičajena. Stoga nema mjesta panici niti potrebe za skupim pročišćivačima ili filterima.
– Uobičajeno se zadnjih petnaestak godina prate lebdeće čestice PM 10, i PM 2,5, tj.one koje su dinamičnog promjera manjeg od 10 i od 2,5 mikrometara. Dokazano je e najviše povezane sa štetnim zdravstvenim učincima. Sitnije čestice, 2,5 i manje – mogu doprijeti u donje dišne puteve. One na sebi mogu imati vezane razne štetne sastojke – toksične metale te policikličke aromatske ugljikovodike koji su kancerogeni. Također imamo i plinovita onečišćenja – naprimjer dušikov dioksid, ozon, sumporov dioksid, ugljikov monoksid, napominje dr. sc. Gordana Pehnec s Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada.
U Institutu za medicinska istraživanja kvaliteta zraka se svakodnevno prati i analizira, kaže dr. sc. Silvije Davila. Objašnjava kako se pomoću filtera u analizatoru mjeri 24-satni uzorak koji potom ide na kemijske analize.
– Moram napomenuti da senzori za kvalitetu zraka koji su se počeli javljati na tržištima i koji se koriste isključivo su za znanstvena istraživanja. Oni jesu dobar indikator za neke situacije, ali i za daljnje ocjene kvalitete nisu, jer imaju svoja fizička ograničenja, imaju dosta velika odstupanja.
