Početna Hrvatska Splitske Klarise – Pozvane smo nositi patnje čovječanstva u svom srcu i...

Splitske Klarise – Pozvane smo nositi patnje čovječanstva u svom srcu i molitvama

145
UDIO

“Sveta Klara je svojoj duhovnoj kćeri svetoj Janji Asiškoj (inače rođenoj Klarinoj sestri, op.a.) napisala: Smatram te pomoćnicom samoga Boga u spasenju duša. I to je za mene najbolja definicija našega poziva, uvijek me ta misao dira, pomažemo Gospodinu u spasenju duša. To je naša temeljna zadaća – briga za duše na razne načine”, svjedoči za Hrvatsku katoličku mrežu s. Dolores Mandić, opatica splitskog samostana sv. Klare.

Sveta Klara Asiška rođena je 1193. godine u bogatoj Asiškoj obitelji. Presudan trenutak u njezinu životu bio je susret sa svetim Franjom Asiškim. Njegovo poticanje i pozivanje na ljubav prema siromašnom i raspetom Kristu, na vjernost i povratak evanđelju, njegova gorljiva ljubav prema Isusu Kristu, sve je to oduševljavalo Klaru. Odlučila je korjenito promijeniti svoj život i donijela odluku pridružiti se Franji i njegovu bratstvu. Na blagdan Cvjetnice 1211. godine Klara je napustila obiteljsku kuću da bi se posvetila Bogu, po primjeru svetog Franje Asiškoga. Sv. Klara je majka i utemeljiteljica sestara klarisa, ženskog ogranka franjevačkog reda koji se još zove Drugi red sv. Franje, a koje žive u klauzuri. Njezin blagdan, koji Crkva slavi 11. kolovoza, bio je povod za razgovor s opaticom najstarijeg ženskog redovničkog samostana u Splitu, koji datira od 1308. godine, s. Dolores Mandić.

Klarise, skrivene u klauzuri, svijetle u svijetu

“Osnivanje tog reda bilo je kao jedna duhovna revolucija u gradu Asizu, a taj plamen se raširio po cijeloj Italiji, potom na cijeli svijet”, kaže časna majka, s. Dolores. “Sv. Franjo i sv. Klara su, slijedeći Božji glas, ostvarili ono što je Bog od njih tražio u tom vremenu. Franjo je bio posvećen propovijedanju, a Klara je tražila svoj put. Bila je potpuno posvećena molitvi za spas svijeta, poput Marije je u skrovitosti sudjelovala u djelu spasenja”, ističe s. Dolores. Podsjeća kako je 1212. osnovan red, a prve redovnice, asiške plemićke djevojke slijedile su put potpunog posvećenja Gospodinu. Klarisama su pristupile i Klarina rođena sestra, pa kasnije majka i još jedna sestra, a potom i mnoge plemićke djevojke Asiza.

Sveta Klara

Za manje od stotinu godina, 1308. godine, osnovan je samostan i u Splitu, kaže opatica splitskog samostana sv. Klare. Nakon gotovo 600 godina provedenih u starom samostanu, 23. rujna 1883. godine na blagdan Našašća tijela sv. Majke Klare, sestre su prešle u novi samostan, u kojemu i danas žive. Nalazi se u centru grada, kao duhovna oaza usred gradske vreve i buke. U samostanu trenutno živi 18 sestara, od toga je jedna novakinja, a dvije sestre su s privremenim zavjetima. Najstarija sestra ima 96 godina, a najmlađa 20 godina.

Mi smo ovdje zbog ljubavi prema dušama, zbog želje za spas čitavog čovječanstva

“Klarise, skrivene u klauzuri, svijetle u svijetu”, svjedoči s. Dolores i objašnjava kako je molitveni život klarisa jako intenzivan i bogat, molitva prožima čitavu njihovu dnevnu rutinu. Uz osobnu molitvu, sestre se dnevno sedam puta sastaju na zajedničku molitvu. “Molitva je srce, motor koji pokreće Crkvu. Molitva ima obnavljajuću snagu koja nam pomaže da se svakoga dana iznova predajemo Gospodinu i živimo autentično Klarinu karizmu u ovom našem vremenu”, ističe s. Dolores Mandić.

I nisu klauzurne redovnice, kaže opatica splitskog samostana, pobjegle od svijeta. Već su, kako je rekao jedan svećenik, toliko ljubile svijet da su ga se odrekle. “Mi smo ovdje zbog ljubavi prema dušama, zbog želje za spas čitavog čovječanstva. Na Gospodinov poticaj odlučile smo simbolično ostaviti svijet, da bismo ga još više ljubile i molitvom spašavale”, naglašava s. Dolores.

Ljudi klarisama dolaze puni povjerenja u njihovu zagovornu molitvu, dolaze po utjehu, po ohrabrenje

Premda u klauzuri sestre žive u odnosu prema ljudima koji dolaze na samostanska vrata. Ljudi traže duhovni razgovor, savjet, pomoć na vlastitom putu k Bogu, molitvu. Dolaze i siromasi, na rubu egzistencije. Klarise nastoje s njima podijeliti od onoga što imaju. Brojna su svjedočanstva o uslišanjima po molitvama klarisa i ljudi dolaze puni povjerenja u njihovu zagovornu molitvu, dolaze po utjehu, po ohrabrenje. “Imamo vrijeme kada primamo ljude. To je radnim danom od 8 do 11 sati, i poslijepodne od 16 do 18 sati. Dolaze i svećenici i laici koji traže molitvenu potporu na duhovnome putu. Nastojimo ih sve primiti, ali opet ne narušavati samostansku rutinu i stegu koja čuva naš način života”, kaže naša sugovornica.

“Sveta Klara je svojoj duhovnoj kćeri svetoj Janji Asiškoj (inače rođenoj Klarinoj sestri, op.a.) napisala: Smatram te pomoćnicom samoga Boga u spasenju duša. I to je za mene najbolja definicija našega poziva, uvijek me ta misao dira, pomažemo Gospodinu u spasenju duša. To je naša temeljna zadaća – briga za duše na razne načine”, svjedoči s. Dolores. Kaže kako sestre televiziju i radio gledaju i slušaju samo u posebnim vjerskim prigodama, a informacije o događajima u Hrvatskoj i svijetu doznaju putem vjerskih tiskovina u kojima se informiraju o najvažnijim događajima, ali u onoj mjeri u kojoj to ne šteti njihovoj molitvenoj i dnevnoj rutini te kontemplaciji. “Znamo koliko je dovoljno, pratimo posebno nevolje jer smo pozvane nositi patnje čovječanstva u svom srcu i molitvama. Sve što vidimo poticaj nam je na molitvu. Željela bih da ljudi osjete ljubav, da osjete da smo se mi ovdje zatvorile iz ljubavi prema njima. Nosimo u srcu i molitvama one koji nam se preporučuju u molitve, ali i one koje možda nikad nećemo upoznati na Zemlji već tek u Vječnosti. Posebno nosimo sve patnje ljudi, sve njihove borbe i strahove. I sveta Klara zagovara svijet. Njezina zaštita je bila najjača snaga – sveta euharistija. Sveta euharistija brani ovaj svijet”, zaključuje časna majka s. Dolores Mandić.