lokalno, nacionalno, globalno
ZLOSTAVLJANJE ŽENA I FEMICID KAO KRAJNJI ISHOD – AKUTNA BOLEST NAŠE REGIJE
In memoriam svim ženama zlostavljanim i ubijenim od strane svog “emotivnog partnera”
Povodom ubojstva Nize Hećimović kojem je prethodilo teško premlaćivanje
Neke stvari su neshvatljive. Mozak to jednostavno odbija shvatiti na bilo kakvoj razini. Pomračenje uma, psihoza, demonska opsjednutost – kako shvatiti monstrume uobličene u ljude koji ubiju majku svog djeteta pred vlastitim djetetom?
I ništa nije dovoljno objašnjenje, sve te dijagnoze paranoidnog narcisa, narcisoidnog psihopata, akutnog agresivca, nisu dovoljne da objasne takvo zlo.
Zašto se društvo ne zna obračunati sa narcisoidnim nasilnicima? Ne samo da ne zna, ono ne zna zaštiti žrtvu. Možda je problem što se radi o državi koja je na rubu funkcionalnosti, poput Bosne i Hercegovine
Sve te primitivne zajednice, komšiluci, tetošenje agresivaca kao velikih vođa, tretiranje žena kao boksačkih vreća u pauzama između služenja agresivcu s poremećajem osobnosti… sve je to odraz jako nazadnog društva. Nasilnici slobodno šetaju po tim komšilucima, i izazivaju svojevrsno strahopoštovanje. Umjesto da su već odavno u zatvoru (zbog svega onoga zbog čega su “otprije poznati policiji”), oni su normalizirani u svojoj okolini.
Ako prijaviš bit ćeš premlaćena i likvidirana, ako ne prijaviš onda samo premlaćena
Društva koje ne reagira na prijave za pokušaj ubojstva (a svako premlaćivanje je baš to).
Društva u kojem se svi boje, respektiraju ili podržavaju nasilnika.
Društva koje reagira samo na mrtvu žrtvu.
Porazno je koliko okolina ne prepoznaje nasilje. Prema nekoj statistici, žene žrtve nasilja 7 puta napuštaju partnera prije neko što stvarno napuste partnera – toliko je njihovo samopouzdanje narušeno konstantnim nasiljem.
A nasilnici, poput ovog bodybuildera, su obične kukavice koji se ubiju pred policijom. A prije je glasio kao neki strah i trepet kojeg se policija bojala.
Da se spominjemo trauma kako je devetomjesečna beba ostala bez majke, što je cijela jedna nova provalija ponora, tuge i boli.
Što je to u ovoj regiji što uzrokuje toliko nasilja nad ženama?
U ovoj regiji nasilje je normalizirano. Učestalo je transgeneracijsko nasilje, gdje je agresor kopirao agreivno kopiranje svog oca, a žrtva kopira submisivno ponašanje svoje majke.
Najgore je da je u svim tim komšilucima, društvima to normalno, zna se tko koga zlostavlja, i čini se da svi to prihvaćaju kao nešto uobičajeno. Pa kakva je to sredina, kakva je to država (BiH, op.a.) u kojoj je svaka treća žena zlostavljana? A svaka druga žena koja ima iznad 15 je zlostavljana.
Čini se da je dobitak na lotu ako nisi zlostavljan u nekim društvima. Fizički, emocionalno, financijski.
Ako nasilje viđaš od najranije dobi, onda ti ono postane jedino što poznaješ. Stravično je da ima toliko žena kojima je to jedina stvarnost koju znaju, jer su od oca nasilnika prešli na muža nasilnika.
Žrtve su često programirane da su one krive za nasilje
To su neke laži u kojima žrtve žive godinama, desetljećima, a često i umru u tim uvjerenjima. Toliko je jaka ta obmana, taj program kojeg se često desetljećima ne može deprogramirati. To ide toliko daleko da žene koje su duboko programirane da budu žrtve gledaju kako njihove kćerke naslijeđuju njihov program.
Žene kao suučesnici nasilja nad ženama
U ovom posljednjem stravičnom regionalnom slučaju femicida, prenošenja ubojstva pred bebom live preko društvenih mreža, direktno su pomogle i dvije žene. Jedna nije dosudila zabranu prilaska, dok druga, policajka, je dojavila lokaciju ubojici, iako je lako mogla pretpostaviti da će posljedice biti fatalne. Te dvije žene koje su aktivno dovele do masakra su s razlogom izložene javnom linču, a tebaju snositi i pravne posljedice.
I kako shvatiti to podilaženje nasilnicima, osobito od strane žena?
Te žene, koje možda imaju strah ili čak potajno divljenje prema nasilniku sudjeluju u ubojstvima drugih žena. One su asistenti u masakrima.
Ono što je najstrašnije je, u ovoj općoj eskalaciji agresije, koliko žena i djece upravo sad trpi nasilje, i živi u paklu iz kojeg misle da nema izlaza?
Jedan monstrum se sam likvidirao, ali koliko ih još živi među nama?
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com
