Od početka 90-ih godina prošlog stoljeća do 2019. zabilježen je drastičan porast broja slučajeva raka među populacijom mlađom od 50 godina. Rezultati Studije o globalnom teretu bolesti koju je proveo tim Sveučilišta u Edinburghu i Medicinskog fakulteta kineskog Sveučilišta Zhejiang pokazuju drastičan rast broja oboljelih od čak 29 vrsta raka u 204 zemlje i regije u svijetu.
O svemu tome je N1 razgovarao s dr. Ivom Kirac, specijalistom kirurške onkologije i abdominalne kirurgije iz udruge Institut za gastroenterološke tumore, koja nam je pojasnila kako se iza zaista zastrašujućih brojki ipak krije i lako shvatljivo objašnjenje. Komentar smo potražili i od dr. Mihaele Trajbar, internističke onkologinje Klinike za tumore KBC-a Sestre milosrdnice.
Kirac kaže kako je vrlo dobar komentar članka koji je izazvao zaista ogromnu reakciju u medicinskim krugovima, ali i u medijima, dao voditelj Registra za rak Mario Šekerija koji je pojasnio da se članak bavi samo apsolutnim brojevima, a ne uzima u obzir porast broja stanovnika na planetu, kao ni fluktuaciju broja stanovnika u pojedinim državama.
– Iako članak zaključno navodi da se smrtnost od raka i godine izgubljenog zdravlja (DALY) smanjio, da je porast posljedica kako boljih dijagnostičkih metoda tako i postojećih mjera programa skrininga populacije, u javnosti je tema glasno odjeknula i izazvala veliki interes. Zabilježen je porast incidencije u mlađih od 50 godina oboljelih od raka dojke, kolorektuma, endometrija, jednjaka, karcinoma žučnih vodova, glave i vrata, bubrega, jetre, pankreasa, želuca…”, pojašnjava za N1 dr. Trajbar.
– Mi se bavimo gastrointestinalnim tumorima i najčešći rak debelog i završnog crijeva se javlja u preko 3.500 ljudi u Hrvatskoj godišnje, od čega oko 20 posto čine mlađi od 50 godina. Ako uzmete u obzir da je broj novooboljelih prije deset godina bio 2.800, imate porast u apsolutnim brojevima s 560 na 700. Dio porasta tih brojeva je rad na programima rane dijagnostike i postizanja svjesnosti o činjenici da ukoliko se rano nađu promjene često su izlječive – što je također vidljivo u načelnom padu smrtnosti od većine novotvorina, pogovoto raka dojke i debelog crijeva u odnosu na ranija razdoblja – govori dr. Kirac.
Najveći udio u broju koji je zabrinuo javnost zauzimaju slučajevi raka dojke. Liječnica objašnjava što su razlozi zbog kojih se broj oboljenja od ovog oblika raka tako rapidno povećao.
– Rak dojke je i dalje najučestalije sijelo kod žena. Žene su nekako otvorenije za komunikaciju o tom problemu i programi podizanja razine općeg znanja, potpore i ranog otkrivanja su puno uspješniji nego za ostala sijela. U 2020. dijagnosticirano je 2.864 slučaja i 722 osobe su preminule. Podatak koliko ima preživjelih se ne vodi u sadašnjim statistikama, ali se pokušava uvesti i praćenje tih parametara jer većina bolesnica sada ulazi u tu kategoriju, što otvara pitanja potpore u psihološkom i socijalnom smislu kao i pravo na zaborav da su ikada imale tu dijagnozu što je bitno za normalan život, pogotovo u osoba ispod 50 godina – objašnjava dr. Kirac za N1.
– Poznati rizični čimbenici za obolijevanje od raka dojke u premenopauzalnih žena su: Ranija menarha, primjena nekih oralnih kontraceptiva, nuliparitet, odgađanje prve trudnoće i dojenja, smanjena fizička aktivnost, konzumacija alkohola, pušenje, prehrana bogata životinjskom masti u adolescenciji… Kroz narednih nekoliko desetljeća potrebno je provoditi prospektivna istraživanja koja će dati odgovor koliko sve od navedenog u ranom periodu života ima utjecaj na razvoj raka kroz godine – dodaje dr. Trajbar.
Regije s najvišim stopama raka među mlađima od 50 godina bile su Sjeverna Amerika, Australija i Zapadna Europa. Zbog čega je najveći rast brojke oboljelih zabilježen baš u razvijenom svijetu: Više slučajeva se otkriva ili je zaista veći udio oboljelih u ukupnom broju stanovnika?
– Od 1980-ih godina su u porastu kronične upalne bolesti crijeva, važnu ulogu u njihovom nastanku ima crijevni mikrobiom. Budući da su kronične upalne bolesti crijeva poznati rizični faktor za razvoj karcinoma kolorektuma istražuje se uloga mikrobioma u kolorektalnom karcinomu. Na mikrobiom najviše utječe primjena antibiotika i prehrana”, objašnjava dr. Trajbar i odmah dodaje: “Dostupna svjetska literatura je pokazala da se od druge polovice 20 stoljeća događaju značajne promjene u generacijama vezane uz način prehrane, životni stil, tjelesnu masu, okoliš u kojem živimo i mikrobiom s kojim živimo (svi mikroorganizmi – gljive, virusi i bakterije koji žive u našem i na našem tijelu) a sve navedeno može imati i ima utjecaj na naš genom. O zapadnjačkom stilu prehrane koja je bogata zasićenim mastima, crvenim meso, procesuiranim mesom, šećerima i primjena zaslađenih napitaka u ranoj mladosti, a siromašna voćem, povrćem, žitaricama i vlaknima i lošim posljedicama govori se već dugo, svima je to poznato, jednako kao i o štetnim posljedicama zbog pušenja, porasta konzumacije alkohola, sjedilačkom načinu života s malo fizičkih aktivnosti i posljedično svemu prekomjernom tjelesnom težinom. Na organizam štetno utječu i loše navike spavanja, izloženost bilo kakvoj svijetlosti općenito u vrijeme kad je tijelo evolucijski programirano na odmor.
– U razvijenom svijetu zdravstveni sustavi su svjesni uloge navika, prevencije i ranog otkrivanja i što se tiče ishoda i financija. Na taj način se tumori izbjegnu ili nađu u ranoj fazi, što omogućuje bolje rezultate i manje troškove. Prehrambene navike u smislu unosa viška kalorija i smanjeno kretanje su povezani s povišenom incidencijom i slabijim uspjehom liječenja. Pušenje je u većini zemalja gotovo stigmatizirano i bitno reducirano (direktna poveznica s rakom pluća). Na svim nivoima se pokušava stimulirati drugačije ponašanje – pojašnjava specijalistica kirurške onkologije i abdominalne kirurgije iz udruge Institut za gastroenterološke tumore Iva Kirac i dodaje:
– U Hrvatskoj, kroz projekt Zdrav život pokrenute su promjene u prehrambenim navikama u mlađim dobnim skupinama i organiziran cijeli niz akcija za pokretanje populacije. HZJZ i Ministarstvo zdravstva vodi četiri programa ranog otkrivanja: Za rak dojke, debelog crijeva, jajnika i pluća. U suradnji s udrugama se radi i na većem odazivu, ali svaka medijska pomoć u tom smjeru je dobrodošla. U Kliničkom dijelu kroz programe prehabilitacije se radi na stimulaciji kretanja i prehrani tijekom aktivnog liječenja što također poboljštava ishode.
– Sukladno svim svjetskim smjernicama rano otkrivanje raka dojke je usmjereno na populaciju u starosti od 50 – 69 godina, a program je u Hrvatskoj započeo još 2006. godine. Odaziv na probir je oko 60 posto. U navedenoj dobnoj skupini bilježi se već 6 godina za redom pad mortaliteta od raka dojke, a tome je sigurno značajno pridonio program ranog otkrivanja raka dojke. Preporuka je za svaku ženu da prvu mamografiju napraviu dobi između 38. i 40. godine života, a ukoliko u obitelji ima bliskog srodnika oboljelog od raka dojke čak i ranije. Preporučljivo je provoditi samopregled dojki jednom mjesečno. Za žene koje imaju redovite menstrualne cikluse savjetuje se dva tjedna iza menstruacije. Samopregled dojki svima je dostupna i jednostavno provediva mjera, ali nikako nije zamjena za standardne slikovne metode. Program ranog otkrivanja raka debelog crijeva započeo je 2008. godine, odaziv je znatno slabiji – oko 36 posto. Željeni odaziv bio trebao biti gotovo dvostruko veći – govori internistička onkologinja Mihaela Trajbar iz KBC-a Sestre Milosrdnice za N1.
– Na svakom je pojedincu odgovornost da na temelju dostupnih spoznaja promijeni životni stil i smanji utjecaj loših čimbenika u svakodnevnom životu te aktivno sudjeluje u brizi za svoje zdravlje. Liječnici su senzibiliziraniji da mogućnost pojave raka nije povezana samo sa starijom životnom dobi, nego da treba reagirati na neočekivane simptome i kod mlađih ljudi te ih što ranije uputiti na dijagnostičku obradu. Zajedničkim trudom pojedinca i zdravstvenih radnika, podizanjem svijesnosti i obrazovanjem možemo utjecati na smanjenje smrtnosti od raka u svakodnevnom životu – završava dr. Trajbar.
