BALKANSKA HIPNOZA – INSTALIRANI PROGRAMI PODJELA, NEUSPJEHA I PRIPRAVNOSTI ZA RAT
Balkane, Balkane, Balkane moj
budi mi silan i dobro mi stoj
***
Mi smo ljudi cigani
sudbinom prokleti
uvijek neko oko nas
dodje pa nam prijeti
(Azra, Balkane moj)
Balkanizacija je pojam koji se odnosi na komadanje države na male jedinice koje su etnički homogene i suprotstavljene jedna drugoj.
Koliko nas zapravo određuje geografija? Bar nas, ovdje na Balkanu. Iako Balkan čak i nije geografski pojam, mutirao je u kulturološki, pa najčešće i pejorativni pojam.
Iako se paušalno govori da „je sve genetika“, nije baš tako. Jer da je sve genetika, ne bi toliko djece ostajalo s roditeljima gotovo pa doživotno. Ne bismo ispunjavali programe neuspjeha unatoč dobrom predispozicijama. Evo nekih programa koji su upisani, i mi ih nesvjesno ispunjavamo.
Program stanja pripravnosti za rat
„Radi kao da će 100 godina biti mir, a budi spreman kao da će sutra biti rat“
Zbog ovog programa stalno smo u stanju pripravnosti. Nema predaha. Ali jesmo li se ikad pitali što znači stalno biti pripravan za rat? To znači imati stalno aktiviran „fight, flight ili freeze“ mehanizam, koji je namijenjen za krizne situacije. Nešto što je predviđeno da koristimo nekoliko puta u životu, upotrebljavamo na svakodnevnoj bazi.
Programirani smo na stanje stresa. Na stanje izvanrednog stanja. Takav program stalno očekuje ratove, katastrofe, nepogode. Možda zato i ima toliko sukoba, jer je aktivan program „bure baruta“.
Jesu li neka geografska područja ukleta, kad je toliko sukoba, ratova i zle krvi? Kao na primjer Bliski istok, gdje postoji milijardu podjela između zapravo sličnih ljudi?
Program vrućeg rata upravo ispunjavaju Ukrajinci i Rusi, koji su međusobno više slični nego svi ostali narodi/nacije/plemena. Moramo naglasiti da se taj krvavi program ispunjava zbog čovjeka koji je najveća geopolitička katastrofa 21. stoljeća, Vladimira Putina.
Ispunjavanje programa neuspjeha
„Ma-ne-znaš-ti-to-program“ je duboko urezan u operativni sistem. Ovaj program ispunjava se kroz odgoj, te poruke omalovažavanja odraz su dubokih kompleksa vjerojatno uzrokovanih stalnog podređenosti nekome kroz povijest. Kao posljedice vidimo danas kad odrasla djeca nastavljaju živjeti s roditeljima – kao da im je ugrađen program straha od osamostaljenja.
Meta mindset – mentalitet žrtve
Gdje se poklapaju civilizacije su trusna područja, tu su konfliktna područja koja se nikad ne mogu potpuno razviti jer ih ratovi stalno vraćaju na početak.
Ovaj program diktira da nismo u kontroli, već netko izvana kreira sudbinu ljudi koji ovdje žive. To uopće nije čudno jer su tokom povijesti stalno dolazili neki drugi i zauzeli vlast, tako da ljudi stvarno nisu imali ništa pod svojom kontrolom. Nisu znali hoće li sutra tu doći Mlečani, Austrija, Napoleon ili Osmansko Carstvo.
Ili kao što kaže Johnny Štulić, „Uvijek netko oko nas dođe pa nam prijeti“.
Program „mi protiv njih“ – program podjela
Mi smo bolji od njih. Srbi su bolji od Hrvata, Hrvati su bolji od Srba, Bošnjaci su bolji od Crnogoraca, Slovenci su najbolji, mi smo najgori… ovaj program je i uzrok svih sukoba, a gotovo je sinonim s nacionalizmom. I da, ovaj program ostvaruje se iz onih najnižih nagona. Njegovu manifestaciju najčešće vidimo na nogometnim tribinama.
Ako ove programe prevedemo na turski, to znači – bakšiš (korupcija), kismet (vjerovanje u višu silu, ne u vlastitu moć promjene situacije) i javašluk (prepuštanje sudbini).
Zašto? Zašto Balkanci ne mogu biti Skandinavci?
I te stalne usporedbe s gotovo mitskim Skandinavcima koji su tako uspješni, a mi smo tako neuspješni. Jednostavno svatko ispunjava svoje geografsko-kulturološki-povijesno uvjetovane programe. Ako su Skandinavci imali neometan razvoj kroz stoljeća (jer nitko ne želi osvajati polarna područja), i protestantsku radnu etiku, naravno da danas imamo drugačiji rezultat.
Nije problem IQ. Nije ni EQ. Nije manjak kreativnosti, nije ni manjak resursa.
Samo jedno: politička volja.
Svaki program se može deinstalirati. Ali prvo treba doći do kolektivnog osvješćivanja da provodimo te programe na nesvjesnoj razini.
O podrijetlu imena: kako se Balkan počeo poistovjećivati s podjelama;
Od Balkana do balkanizacije
Od kraja 19. st. riječ Balkan sve se više povezuje s političkom konotacijom i odnosi se na države nastale raspadom Otomanskog Carstva. Najvažniji pojam izveden iz riječi Balkan je balkanizacija, koji se koristi da bi se njime označilo razdjeljivanje geografskih i političkih cjelina po nacionalnoj osnovi. Ali, paradoksalno, ovaj pojam nije stvoren kada su se balkanski narodi otcjepljivali od Otomanskog Carstva, nego poslije Prvog svjetskog rata jer je tadašnji raspad velikih carstava podsjećao na prethodni raspad Otomanskog pa se termin balkanizacija koristio za uspoređivanje. (Stvaranje Kraljevine Jugoslavije bio bi proces suprotan balkanizaciji.) Od tada i riječ Balkan dobiva negativnu konotaciju.
Izraz balkanizacija prvi put se spominje u New York Times-u, 20. prosinca 1918. U jednom intervjuu, navodi Todorova, njemački industrijalac Ratenau strahuje da će nepravedni mirovni ugovori nakon Velikog rata „uništiti Njemačku za buduće generacije“, a „rezultat tog užasa bit će balkanizacija Europe“.
Katarina Baričić
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com
