Lokalno, nacionalno, globalno
TKO JOŠ NIJE U MOBITELU JOSIPE exRIMAC?
Ako i vi niste zahvaćeni porukama Josipe Rimac, možda biste se trebali zabrinuti. Jer nema tko još tko se nije zatekao u njenoj korespondenciji. Bar od političke kreme.
Sad spis Josipe Rimac koja je uhićena prije 4 godine ima oko 3 milijuna stranica. A same poruke iz mobitela iznose oko milijun stranica.
Pa kad sve to ispisati? Netko tko već ima posao, ima dijete, dnevne obaveze, uspije istipkati milijun stranica. Da je pisala knjige, bila bi produktivnija od Danielle Steel.
Milijun stranica lobiranja
A većina tih stranica je lobiranje nekome za nešto. Sređivanje ako nekome nešto treba – potpore, subvencije, pozicije, ispiti… dijapazon usluga je izrazito širok, a ništa od tih usluga nije išlo redovnim putem, sve zaobilazno, a centrala je bila državna tajnica Josipa ex Rimac.
Tko bi rekao da su državni tajnici tako utjecajni?
Ona je bila epicentar i bila je ponosna na svoju poziciju. Osjećala se doista moćno.
Moć je crpila iz osjećaja da drugima može napraviti sve što trebaju, makar to bili neki dosta banalni zahvati poput „rješavanja stručnog ispita“. Pritom nije bilo važno je li osoba kojoj se sređuje ispit kvalificirana, jer će ona poslije obavljati taj posao. Bilo je važno napraviti uslugu nekome iz svog plemena, i tako valjda skupljati bodove dobročinstava na račun svoje pozicije.
Kako je gradonačelnica jednog grada postala tako umrežena?
Očito je od početka imala duboko ukorijenjeni plemenski način djelovanja, u kojem se sve rješava preko plemena. Nije ni čudo da je imala tepajući način komunikacije, obraćajući se da „dušo“, „srećo“, „radosti“. To je plemenski način obraćanja, u smislu da ste vi naši, i unutar plemena sve se radi za pripadnike istog.
Ovaj nevjerojatno umreženi način rada ogledni je primjer balkanskog modus operandija, da za apsolutno sve što ti treba nekoga vučeš za rukav. Ni slučajno ne pokušavaš nešto sam riješiti. Postoji samo jedan način rješavanja problema, a to je „zovi čovika“. Taj način razmišljanja i djelovanja je kancerogeno tkivo ovog društva. Jer ništa se ne odvija putem institucija, putem sposobnosti i kvalitete, nego samo putem poznanstva. Poznanstvo pravih osoba jedina je ulaznica ako želiš bilo što riješiti, od medicinskih do fakultetskih usluga.
Zovi Josipu
I tako se kod nas ukorijenilo to preko veze. I nitko se ne može riješiti veza, ako žele na faks traže vezu, ako žele posao isto tako, a tek kod doktora. Traži se veza kad treba i ne treba, za svaki slučaj. Postalo je nezamislivo aplicirati na posao bez neke veze kao back up. Ne znam iskreno kako liječnici uspijevaju odoljeti svom tom povlačenju za rukav i izbjegavanju redova.
Samo što ako proguraš neke svoje, to će izgurati one koji uredno čekaju u redu bez veze. Netko će čekati duže, ili neće uopće dočekati, jer ste se vi provukli preko veze.
Zašto izguglati nešto u dva klika ako imaš joker „pitaj suca“? ovaj primjer pokazuje da za čak i neke ekstremno jednostavne radnje, kao što je pronalazak dokumenta na internetu, pribjegava zvanju nekog poznatog. I još da ga uslika Viberom.
Ovaj način izrazito je opasan jer se ni do čega ne dolazi zaslugom, već samo poznanstvom. Trebate se nekome obraćati sa „srećo“, i sva su vrata otvorena. To stvara ekstremnu lijenost kod ljudi, koji i ne pokušavaju napraviti nešto svojim sposobnostima.
Već samo zvati Josipu.
Neka pravopisna pravila za suca i državnu tajnicu:
Neispravno Ispravno
Disi di si
Nesmijem ne smijem
Samnom sa mnom
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com
