Lokalno, nacionalno, globalno
MILANOVIĆ NIJE RUSKI PLAĆENIK. ON SVOJE USLUGE OBAVLJA BESPLATNO
Kako dobro dođe Rusiji da netko retorički brani njihovu neobranjivu propagandu. Za tu misiju inače plaćaju desetke tisuća trolova, pokreću mašineriju na koju troše milijarde.
Naš predsjednik je neplaćeni ruski trol
A sad im to besplatno obavlja jedan predsjednik države. Dobro, nije neka velika i važna država, ali u igri propagande svaki apologet dobro dođe. Tako čak njima nije za odbaciti glas predsjednika jedne ne-države, Republike Srpske. Milanović je u biranom društvu s Dodikom, Orbanom, slovačkim i austrijskim premijerom – samo se čini da jedini on radi besplatno.
Je li Milanović bio na seminaru za trolove?
Zašto malo ne reklamirati državu koja već gotovo 3 godine krvnički napada svog slabijeg susjeda pred cijelim svijetom? „Rusija je nepobjediva“ – ne ustručava se u komplimentima Milanović, kao da je bio na edukaciji za ruske trolove.
Njemu je dovoljna predsjednička plaća od 6 tisuća eura, ne treba mu još ruski novac. Jedan predsjednik vrijedi bar kao sto tisuća trolova, tako da bi sigurno zaradio više od plaće. Ali nema veze, Milanović će besplatno uvjeravati svoju publiku da je „Ukrajina sama kriva za agresiju“, štoviše, da smo svi krivi – to prebacivanje krivnje na kolektivnu posebno je opasno, ali indikativno je da su po Milanoviću svi krivi osim agresora – Rusije.
Niz trolovskih izjava je beskonačan, ali sve kao da su izašle iz tvornice za trolove, kao da ih je pisalo rusko ministarstvo propagande:
- Amerika provocira Rusiju
- Proširenje NATO saveza je nedopustivo
- Rusija ne smije izgubiti
- Ukrajince treba ostaviti da se sami brane
- Ukrajini ne treba pomagati, rat treba riješiti diplomatskim putem
Zbog Milanovića Hrvatska je jedina koja se, uz Mađarsku, protivi slanju vojnika na obuku u Njemačku. Je li to prava strana povijesti, biti uz Orbana, a protiv ostatka Europe?
Kako god, puno toga je rečeno, ali izostaje ono najvažnije: osuda agresora. On jednostavno ne može prevaliti preko usta da je Rusija kriva za rat, i to je neoprostivo za jednog predsjednika.
„Dakle, neka se tuku tamo zajedno i neka oni koji žele da se rat produžuje šalju svoju djecu, svoje sinove i kćeri u Harkov, Donjeck, Pokrovsk i druge gradove. Neka ostave te ljude na miru jer ovaj rat će morati završiti diplomatskim sredstvima.“
Uskraćivanje prava na obranu
Ova naizgled pacifistička izjava zapravo je teško podržavanje agresora. Najnevjerojatnije je to što zagovara prestanak slanja vojne pomoći „jer to produžuje rat“. Znači, potpuno je u redu da Rusija ostvari svoje vojne ciljeve. Sugerira da smo mi oni koji produžuju rat jer šaljemo oružje.
Je li pravo na okupaciju iznad prava na obranu? Za jednog političara se ne očekuje da ima neku empatiju, ali on čak više pokazuje empatiju prema okupatoru, nego prema žrtvi. Ne treba ni pomisliti kome bi Milanović pomogao da vidi nasilnika na cesti kako tuče slabiju žrtvu. Rekao bi nešto u stilu “pustimo te ljude na miru, žrtva je isprovocirala sukob”.
I tako Milanović nastavlja svoju besplatnu kampanju za Rusiju, a argumenti koje koristi jednaki su onima: „žena je kriva što ju je muž pretukao jer ga je isprovocirala“.
I tako ćemo izvjesno morati podnositi još jedan mandat ovog predsjednika koji je neplaćeni ruski trol.
Katarina Baričić
