Lokalno, nacionalno, globalno
OD DRŽAVE SE ŽIVI, OD KRITIKE I SATIRE DRŽAVE UMIRE
Od države možeš izdašno živjeti. Svaki dan saznajemo kako je neki ministar kupio već peti stan, državna tajnica drma svim institucijama. Ali od kritike te države možeš slobodno umrijeti. Jedna satirična emisija ne može opstati na našem tržištu, iako imamo dovoljno materijala za satiričnu emisiju na svakodnevnoj bazi – baš kao što Saudijska Arabija leži na nafti, mi ležimo na resursima za satiru – analogija by Domagoj Zovak, satiričar koji je zbog egzistencije morao odustati od satire.
HRT ima 2781 zaposlena, i 1,38 milijardi kuna prihoda. Nakon HRT-a druga je NOVA s gotovo 10 puta manje zaposlenih – 324 zaposlena radnika (podaci su iz 2018., ali jasna je poanta).
I pored gotovo 3000 zaposlenih, oni, HRT, nema nijednu satiričnu emisiju – Montirani proces je nokautiran prije 7 godina. Ali oni bi plaćali satiričare samo da šute. Kao i sve koji traže istinu – pa Denis Latin je godinama na plaći samo da ne radi Latinicu i slučajno ne otkrije nove afere na nacionalnoj televiziji.
Saborskim zastupnicima koji se ni ne pojavljuju u Saboru je sramotno porasla plaća, a metoda za satiričare je tjeranje na rub egzistencijalnog minimuma. Osim u Rusiji, tamo je metoda za one koje vlast proglasi neprijateljima – novičok.
Osim Stanja nacije, od satire imamo samo Prime time koji je sad ostao bez jednog od autora. A uzrok tome leži u jednoj diktaturi na istoku. Aleksandar Vučić, kralj svih neslobodnih medija, ratuje do iscrpljenja sa svim medijima koji mu ne povlađuju i pitaju pitanja s njegova šalabahtera. Zbog Vučićeva pritiska na objektivni medij N1 uvedeni su rezovi zbog kojih satirična emisija ne ide svaki tjedan, već svaki mjesec.
Domagoj Zovak je u intervjuu za Portal Novosti to bolje objasnio:
U Srbiji Aleksandar Vučić zamahne rukom da pričepi svaki mediji koji još ne kontrolira, a u Hrvatskoj od tog zamaha nastane uragan koji nas s tjedne svede na jednom mjesečnu emisiju na N1 televiziji. Ili, da pojasnim, u Srbiji AV preko svoje stranke SNS kontrolira državno poduzeće Telekom Srbija. Telekom Srbija državnim novcem kupuje (čitaj: preplaćuje) televizijska prava za mnoge sportove ne bi li svoj sportski kanal Arena sport dovoljno nabildao da bude atraktivniji od konkurentskog Sport kluba koji spada u istu medijsku korporaciju kao i N1 – United media grupu, a s kojom AV gaji bespoštedni rat do uništenja. Tako gurajući Sport klub iz svih sportova, smanjuje mu se gledateljstvo, doseg i prihodi od oglašivača, a što bi onda trebalo iscrpiti i prema AV-u vječito kritički nastrojen N1. E sad, to tamo još traje i u nekoj je pat-poziciji jer N1 i Sport klub imaju svog providera koji drži dobar dio tržišta. Kod nas to nije slučaj. N1 i Sport klub ovise o drugim providerima koji drže glavninu tržišta, a Arena sport se širi regijom i toliko je napucana novcem državnog poduzeća da puca od sportskog sadržaja. I sad tako umjetno nabildana može postavljati i uvjete onima koji bi htjeli njezin atraktivni sportski paket. Npr. da se kod hrvatskih providera maknu Sport klub i N1. I kad neki tome udovolje, N1 televiziji se smanji doseg, oglašivači i publika, pa smo onda zbog mjera štednje mi ostali bez tri epizode mjesečno.
Srbija je ekstremnija od nas u cenzuri, Rusija je ekstremnija od Srbije, a Sjeverna Koreja je toliko ektremna da uopće ne znamo što se tamo događa. Ali dovoljno je da zamislimo rat u zemlji koji je ubio i osakatio preko milijun ljudi, a svaka antiratna izjava se strogo kažnjava, kao u najokrutnijim danima KGB-a. Ljudi su toliko uplašeni da se boje i spomenuti rat, a možemo samo zamisliti kakav je njihov unutarnji svijet kad dominira samo strah, nema nikakvog humora, kritike ni satire.
Političari ne žele kritiku, satiru, samo cenzuru. Oni ne žele istinu, samo zamračivanje svojih rabota. Oni se zgražaju u petak navečer okrenuti na RTL i ugledati satirizirane sebe i svoje smiješne ministre kojima se smije cijela nacija.
Njihovo Ministarstvo istine podržava samo prikrivanje istine. O vodećim političarima može se pričati samo afirmativno. Oni su zaslužni za sve, a nisu odgovorni za ništa.
„Ministarstvo istine“ je najopasnije od svih ministarstava. Jer želi ljude držati u mraku. A humor, satira i kritika su alati istine.
Katarina Baričić
