Lokalno, nacionalno, globalno
POLITIČARI I NENAD BJELICA: NIKAKVA ODGOVORNOST, MAKSIMALNE OTPREMNINE
Za dva zanimanja ne postoji nikakva odgovornost s obzirom na učinak: ono političara, i nogometnog trenera. Možeš imati katastrofalne rezultate, i opet uzeti povlasticu 6 + 6 ako si političar, ili imati sve poraze u nizu, i opet dobiti ogromnu otpremninu – ako si nogometni trener.
Dosta, to su zanimanja iz snova, nagrađen si obilno bez obzira na ishod. Možeš krasti i imati očajne rezultate, i opet primati plaću od gotovo 5 tisuća eura kao Vili Beroš; ili kao apsolutni kralj otpremnina, Nenad Bjelica, dobiti četiri otkaza zaredom, ali uzeti i četiri otpremnine, od ukupno četiri do 5 milijuna eura.
Pitanje je koje su budale koje to plaćaju? Političare plaćaju (i ponovno izabiru) porezni obveznici, i zato njihovo ponašanje bez ikakve odgovornosti izaziva ogorčenje i frustraciju. A nogometni klubovi su bar na tržištu, pa Bjelicu ne moramo plaćati iz proračuna. Ali opet nije u redu da se iz proračuna gradi Dinamov stadion, a on u isto vrijeme rasipa milijuna na trenerske otpremnine.
Novac koji se vrti oko tog nogometa je fascinantan; nikakvi znanstvenici, kirurzi, spasitelji života, Nikole Tesle, ne mogu ni primirisati te bolesne cifre koje se vrte u nogometu. Pa bilo tko umjesto Bjelice je tako mogao izgubiti sve utakmice, i dobiti maksimalnu plaću?
100 tisuća eura mjesečno
Koliko su neke banalne stvari u ovom društvu apsolutno preplaćene, govori kako jedan nogometni trener može imati plaću od 100 tisuća eura mjesečno, i to neovisno o učinku. U kojem to poslu možeš ne isporučiti ništa, a dobiti sve? Ne samo to, Bjelica je u Dinamo uključio svoj obiteljski OPG, tako da je njegov sin mentalni trener Dinama s plaćom od 50 000 eura.
Ovakvi poslovi doista trebaju frustrirati sve ljude s „običnim“ poslovima. Ili ih bar natjerati da bojkotiraju nogomet.
Četiri otkaza u dvije godine
Je li ovo neki recept kako masno zaraditi, a ne raditi ništa?
Evo Bjeličine liste strama (ili liste ponosa, ovisi kako se gleda). A svi klubovi bili su jedan za drugim, i pitanje je tko mu je dao takve lukrativne ugovore.
- Dinamo, prvi put: Bjelica je protestirao zbog smanjenih plaća tokom korona virusa. Došlo je do sporazumnog raskida ugovora. Dobio je 1,1 milijun eura (a klubu je oprostio čak 1,4 milijun – što će kasnije dobro naplatiti).
- Osijek: katastrofalni rezultati, navijači traže smjenu, ali uprava odugovlači smjenu zbog – masne otpremnine. Naravno, Bjelica ne želi sad dati otkaz, pa ipak klub mora popustiti. Iznos: 1,5 milijuna eura
- Trabzonspor: dobio otkaz nakon 4 poraza. Što ih je koštalo čak 1,5 milijuna eura.
- Union Berlin: nije poznato kolika je otpremnina, ali Bjelica je opet dobio otkaz (i otpremninu).
- Dinamo, drugi put: Bjelica se umorio manje od Milanovića na Pantovčaku.
Nula rezultata, maksimalne otpremnine.
Ovaj princip: minimalan učinak, maksimalni dobitak moguć je samo u politici i nogometu, potpuno je suprotan onome kako inače stvari funkcioniraju u životu. Mentalno je teško prihvatljivo da netko može sve izgubiti, a dobiti sve. Ali ipak, u nekim branšama to je moguće, ako se probijete u sam vrh onoga gdje se i nula masno plaća. I ako nemate previše osjećaja za sram.
Ovakva precijenjena zanimanja samo su odraz bolesnog društva koje očajno traži kruha i igara. I na kraju dana, oni najsiromašniji daju 100 tisuća eura mjesečno preskupim precijenjenim trenerima.
Katarina Baričić
