Lokalno, nacionalno, globalno
LJEVICA NIKAD NE PROPUŠTA ŠANSU PROPUSTITI SVAKU ŠANSU
Ljevici ne trebaju vanjski neprijatelji. Ne možeš poželjeti boljeg neprijatelja od HDZ-a koji ti praktički na dnevnoj bazi servira afere, čiji ministar zdravstva prodaje zdravstvo kriminalnom podzemlju, ministrica EU fondova zarađuje milijune na pretplaćenom softveru, a ministar obrane ubija u prometu (nakon što je dobio povoljni APN kredit).
Ništa od toga tzv. ljevica, odnosno SDP nije iskoristio. Jedino ako bude uhićen Plenković osobno, kao nekad Sanader, možda bi slučajno dobili izbore.
SDP je kao radioaktivni otpad
Dvadesetogodišnje propadanje SDP-a ne može se zaustaviti, ali što je najgore, oni ne mogu ni propasti. Baš poput radioaktivnog otpada, mogu se raspadati stoljećima i opet biti tu, da smetaju i spriječe nastanak neke konstruktivne socijaldemokratske stranke.
HDZ, za razliku od njih, ima nevjerojatnu mogućnost preživljavanja nemogućeg. I nakon presude o kriminalnoj organizaciji, nakon plaćanja kazni i afera koje nastaju kao na traci, ta stranka uspijeva dobivati izbore iz ciklusa u ciklus (sve osim predsjedničkih, ali kome su ti ionako važni? Pa za Milanovića se mjesecima nije čulo).
HDZ se pokazao izrazito spretnim u opstanku, njihovi unutarnji sukobi rijetko postaju javni, a interes je ljepilo koje drži članove skupa i privlači nove generacije kojima Plenković osvježava svoje kadrove. Tako je HDZ na posljednjim lokalnim izborima HDZ bio taj koji je ponudio neka nova lica, a SDP samo stara islužena kojima više ni susjedi ne bi dali glas. Evo Komadina se upravo vratio u Sabor, nakon godina ležanja na mjestu župana.
Odgovornost Milanovića
A svi bivši predsjednici stranke koji su odgovorni za ovakvo stanje nikad nisu snosili nikakvu odgovornost, već su nagrađeni nekom lagodnom funkcijom. Milanović je tako posve nezasluženo dobio 10 godina lagodnog predsjedničkog mandata, u kojem mora povremeno ići na neke protokolarne večere. A Milanović je taj koji je uspostavio klijentelizam unutar stranke, gdje su samo njegovi prijatelji imali pristup funkcijama. I danas se važni izbori unutar stranke ne mogu dogoditi bez njegova odobrenja, tako da je ovaj posljednji predsjednik, Hajdaš Dončić, njegov prastari kadar. I još jedan u nizu gubitnika parlamentarnih i lokalnih izbora.
Ali Milanović se ponaša kao da propast oporbe nije njegov posao, i on nije imao ništa s tim.
Ali to njima ništa ne znači izgubiti izbore kad jedan uski krug zadrži svoje fotelje. Tako je Peđa Grbin za gubitak izbora nagrađen kandidaturom za gradonačelnika Pule. Samo stari, isluženi kadrovi. Mogli bi nešto naučiti od HDZ-a koji unatoč svojoj reputaciji uspije izmisliti nove ljude.
I nakon svakih izgubljenih izbora oni će raditi neke analize da ustvrde što je krenulo krivo, koje se svode na neke Baukove matematičke izračune. Dok zapravo od drveća ne vide šumu, ne vide da je iznutra sve trulo i da ne mogu od istih otrcanih kockica napraviti novi svježi proizvod.
Dovoljno je samo pogledati izbor predsjednika stranke koji nisu ponudili ništa novo, nikakvu svježinu: Bernardić, Grbin, Hajdaš Dončić. Hoće li i sljedeći predsjednik morati biti Milanovićev izbor?
Uskoro će se neki rijetki istaknutiji SDP-ovci, poput Ivane Marković, morati ograditi od SDP-a.
A ovi koji su poslani u Bruxelles na posao iz snova prave se kao da ih se ne tiče da im se stranka raspada, jer će oni zadržati svoje pozicije dovoljno dugo dok se taj raspad pomalo otegne. Biljana Borzan uredno dođe na svako iščekivanje rezultata koje je sa svakim izborima sve tužnije i komornije, ali to nije njezin problem.
Uglavnom, SDP se potpuno uklopio u Žižekovu izreku da ljevica nikad ne propušta šansu propustiti svaku šansu.
Katarina Baričić
