Lokalno, nacionalno, globalno
ZLOČINAČKI REŽIM U MOSKVI NAJMRAČNIJA JE TOČKA NA PLANETI
A konkurencija je velika. Ne znamo što se događa u najtamnijim dijelovima Afrike, većina planete je u teškom fight-flihgt-freeze, ili survival mode-u, ali režim u Moskvi nešto je posebno opskurno. Ono što je toliko mračno u tom režimu je njegova podmuklost, zločinačka namjera u njegovoj srži koja se očituje kroz orvelovsku propagandu, laži i obmane na neku potenciju.
I nije najpodmuklije to što ne mogu osvojiti Ukrajinu pa teroriziraju stanovništvo raketama i dronovima, što su već uputili pedesetak prijetnji nuklearnim uništenjem ostatku svijeta (to je toliko infatilno da bi bilo smiješno da nije tragično).
Ritualna žrtvovanja vlastitih ljudi
I nije to ništa novo, podmuklost vuče korijene još odavno, a sve samo da se zataška istina i da država ostavi dojam velike moćne sile – dok je iznutra sama trulež. Koliko je samo nepotrebnih smrti i bolesti od radijacije moglo biti spriječeno da se nije pokušao zataškati razmjer černobilske katastrofe, pa još prije toga namjerno izgladnjivanje milijuna (Ukrajinaca, kao dio SSSR-a kroz Gladomor). Pa insceniranje terorističkih napada u Moskvi da bi se mogao započeti rat sa Čečenijom, pa odbijanje inozemne pomoći da se spase mornari sa podmornice Kursk i tako žrtvuje 118 pomoraca. Vidimo isti obrazac, ogromne žrtve vlastitih ljudi da bi se, što, očuvao dojam neke velike moćne države? To je ta podmuklost, režim u Moskvi spreman je ritualno žrtvovati vlastitih 150 milijuna ljudi (nakon što ih je prethodno zombificirao pričom da je svrha njihovog postojanja da žive u najvećoj državi na svijetu, ili kakve već mantre koriste). A ta država je obični zatvor za svoje ljude u kojem jedva možeš preživjeti, u kojoj nemaš taj luksuz da se žališ na cijene hrane, premijera, ni globalističku tvorevinu Europsku Uniju koja ti istovremeno šalje milijune eura.
Srž režima je laž
Podmuklost režima manifestira se u mučenju, izgladnjivanju, zlostavljanju i ubijanju vlastitog stanovništva (150 milijuna Rusa, a onda i okolnih bivših sovjetskih republika koje su u dometu) – jer oni su najbliži da budu meta. Upravo zato se Rusi ne trude da sruše zločinački režim nakon troipolgodišnjeg besmislenog imperijalističkog rata – oni su u tako dubokoj anesteziji od svog lažljivog režima da ne znaju kako se pobuniti. Ispada da su današnji Rusi puno veći walking-deadovi od sovjeta tokom afganistanskog rata osamdesetih – tad su se pobunili nakon desetak tisuća poginulih sovjeta, a danas nema reakcije ni nakon milijun poginulih i ranjenih. Uredno se slavi Dan pobjede, svi se prave kao da se ništa ne događa.
Onda kad te država doista mrzi
U Rusiji ti je država najveći neprijatelj – jer te želi poslati u osvajački rat, ne daje ti mogućnost da i najmanje dostojanstveno živiš, nije ti dozvoljeno razmišljati svojom glavom jer svako izražavanje mišljenja može biti teško kažnjeno. Na Zapadu (ako se to zove ovdje gdje smo mi) možeš jedino biti neprijatelj sam sebi jer ako nečega danas imamo, to su mogućnosti – možeš zaraditi, ali možeš i ležati doma na kauču, može te zanimati i ne zanimati politika, ako te zanima možeš cijeli dan trollati premijera i Vladu – ali bar nema onog otrovnog trovanja da živimo u najvećoj i najboljoj državi na svijetu, i svrha našeg postojanja je izražavanje patriotizma.
Katarina Baričić
