Lokalno, nacionalno, globalno
PO ČEMU SE UBIJANJE U PLINSKIM KOMORAMA RAZLIKUJE OD SMRTI IZGLADNJIVANJEM?
Izrael je od 2. ožujka zatvorio sve prolaze prema Gazi za isporuku hrane, humanitarne pomoći i lijekova. 2 mjeseca kasnije puštene su minimalne količine pomoći.
Blokiranje humanitarne pomoći nije ništa drugo nego osuđivanje preostalog stanovništva u „najvećem koncentracijskom kampu“ na svijetu, Palestini, na smrt izgladnjivanjem.
Najstrašnije je što izraleski režim, iz vlastite povrede zbog holokausta, sad čini isto. Ali da spasi jednog čovjeka, Benjamina Netanyahua. Trenutno je više smrtonosnih operacija u svijetu koje se vode za spas jednog čovjeka – „Specijalna vojna operacija“ u Ukrajini gdje se dnevno tisuće žrtvuju za spas 73-godišnjaka Vladimira Putina, a istovremeno tisuće umire u gladi za spas Putinovog vršnjaka Netanyahua.
I da, od svih materijala i potresnih slika gladne djece sigurno ima i lažnih montiranih slika, sigurno Hamasova službena izvješća friziraju brojke i ne možemo im vjerovati – ali činjenica je da Izrael mjesecima nije puštao kamione da dostave humanitarnu pomoć, što na području gdje se zbog rata ništa ni ne može proizvesti, izaziva trenutnu umjetno izazvanu glad.
A metoda ubijanja izgladnjivanjem ne razlikuje se previše od metode plinskih komora – izgladnjivanje je čak dugotrajnije i bolnije. Nacisti su Židove istrebljivali plinom, Židovi Palestince izgladnjivanjem – u čemu je razlika osim što je ovo drugo, 80 godina kasnije, malo duža agonija umiranja? Moraju li svi Palestinci umrijeti od glasi zato jer su taoci Hamasa?
Čak ima dokumenata da su i nacisti izgladnjelim Židovima davali hranu, što Netanyahua čini gorim i od Hitlera. Da ne spominjemo posebno perfidne metode: medicid (ubijanje doktora), a potom i pressicid (ubijanje novinara).
A evo sažetka s medicinske strane kako tijelo podnosi izgladnjivanje:
“Osjećaš se slabo, preumorno da bi sjedio, noge ti drhte, svaki pokret je napor. Govoriš manje, a onda potpuno prestaneš govoriti. Mozak ti počinje gladovati, javlja se zbunjenost i halucinacije. Vidiš stvari koje nisu tu, zaboraviš tko si. To je zastrašujuće. Osjećaš se ledeno hladno, čak i u vrućini. To nestane za otprilike 24 sata. Osjećate se drhtavo, vrtoglavo, hladno vam je, grčevi u želucu, a gore od gladi je iscrpljenost, kao da su vam kosti pune pijeska. Zatim tijelo sagorijeva masnoće. Brzo gubite na težini, obrazi vam utonu, odjeća vam visi s tijela, ali mozak vam je i dalje na oprezu i sada paničari. Ne možeš prestati razmišljati o hrani, mirisu kruha, sjećanju na okus. To postaje mučenje. Nakon toga vam koža puca i tijelo vas boli dok ležite, ali ne možete sjediti. U završnim fazama, organi otkazuju, disanje postaje plitko, otkucaji srca se usporavaju, a svijest blijedi”
Možda će nam biti lakše shvatiti izraelsko ponašanje ako pročitamo isječak iz članka Anatomija cionističkog genocida…
…u odgovoru na historijsku traumu, židovski narod nosi duboki strah od antisemitizma. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća ovaj strah, u kombinaciji s prezirom prema tlačiteljima, doveo je do formiranja autonomnih židovskih grupa za samoobranu na različitim geografskim područjima. Cionizam, evropski kolonijalni pokret, prepoznao je potencijal ove dinamike. Sinkretizirao je židovsku čežnju za sigurnošću i samoobranom s bjelačkim supremacističkim, mesijanističkim i fašističkim ideologijama.
Ova sinteza porodila je novi, nacionalistički židovski identitet, koji izjednačava židovsku sigurnost s izgradnjom ekskluzivne domovine u Palestini, kroz raseljavanje starosjedilačke populacije te regije. Doseljeničko-kolonijalni napori tipično ovise o predstavljanju ciljne teritorije kao “nenaseljene“, a njenih postojećih stanovnika kao nehumanih barbara koji nisu dostojni zemlje. Ovakvo predstavljanje omogućilo je cionistima da rasele starosjedilačko stanovništvo Palestine bez moralnih dvojbi, prikazujući uspostavljanje Izraela ne kao uništenje jednog naroda, nego kao izgradnju “vile u džungli“.
Skrivanje vlastite korupcije i kriminalnih poduhvata
Unutar izraelskog društva utemeljenog na krađi zemlje i resursa, ofanzivna agresija pod izgovorom “samoobrane“ (kao u nazivu “Izraelske obrambene snage“ – IDF) nagrađivana je i pojačavana od samog početka i, shodno tome, postala je rutinski dio života. Prizivanjem traume straha i otimanja povezane s prošlim i sadašnjim negativnim iskustvima židovskog naroda, cionističke vođe su osigurale kontinuiranu podršku doseljeničke populacije za agresivne, ekspanzionističke, hegemonostičke, genocidne politike i krili su svoju korupciju i kriminalne poduhvate od kritike javnosti.
Kako bi održali izraelski nasilno tlačiteljski status quo i proširili teritoriju doseljeničke kolonije, cionisti su oportunistički spojili svoju kolonijalnu ideologiju s judaizmom. Pozivajući se na božansku odredbu, radikalni, ultradesničarski doseljenici su ohrabrivani da zauzmu brda na palestinskog zemlji, istjeraju one koji tamo žive i oforme ilegalne ispostave. Ove ispostave kasnije je utvrdila izraelska vojska i vremenom ih je “legalizirala“ cionistička država.
Osim što pruža opravdanje za nasilnu krađu zemljišta, spajanje cionizma i judaizma služi da oduzme legitimitet otporu na način da se svaka kritika cionizma ili izraelskih politika prema Palestincima izjednačava s napadom na Židove. Nadalje, sprečava antikolonijalni otpor, predstavljajući političku borbu za zemlju i resurse između okupatora doseljenika koje podržavaju imperijalne sile i starosjedilačkog, okupiranog naroda kao navodni vjerski “sukob“ između jednakih.
Istinski ciljevi cionizma – ekspanzionizam i aparthejd
Ovaj spoj podstiče cionističko prisvajanje i izdvajanje židovskog statusa žrtve. Izraelska hasbara, što na hebrejskom znači objašnjenje, predstavlja Holokaust kao genocid bez premca, što Židovima daje specijalni status žrtve. Ovaj narativ opravdava privilegije, popuste i naknade za Izrael kao “jevrejsku državu“, izgrađenu kako bi osigurala sigurnost Jevreja na račun starosjedilaca Palestinaca. Ali, cionistički revizionizam često zanemaruje i umanjuje nacističke zločine protiv drugih ugnjetavanih grupa, među kojima su komunisti, socijalisti, Romi, osobe s poteškoćama u razvoju, LGBTQI i Nijemci afričkog porijekla.
Liberalno krilo cionizma služi da zataška reakcionarnu srž ovog pokreta i prikrije njegove istinske ciljeve – ekspanzionizam i aparthejd. Navodeći na pogrešan zaključak, liberalni cionisti predstavljaju cionizam kao ideologiju usklađenu s demokratskim, progresivnim vrijednostima i ljudskim pravima, lažno projicirajući istinsku posvećenost miru, pravdi i punoj integraciji u Bliski istok.
(Anatomija cionističkog genocida, Al-Jazeera)
I čemu se onda čuditi da je Izrael stvorio čudovišni Hamas?
Katarina Baričić
