Lokalno, nacionalno, globalno
ISTI UZROK STOJI IZA ČERNOBILSKE KATASTROFE I RATA U UKRAJINI
Sovjetski mindset.
A taj sovjetski mindset leži iza černobilske katastrofe, kao što sovjetski umovi vode i nasljednika SSSR-a, današnju Rusiju.
Nije nuklearna energija ta koja je opasna, već su opasni laž, arogancija i odsustvo kritike
Isto tako, nije nuklearno oružje to koje je opasno, već je opasan strah da ne smiješ izgubiti rat, i zbog toga si spreman na sve.
Možemo pronaći puno sličnosti između tadašnjeg SSSR-a i današnje Rusije, kao što je odnos države prema nuklearnoj katastrofi (incident), i invaziji na tuđu zemlju (specijalna vojna operacija);
U oba slučaja država koja je generator katastrofe nastoji to maksimalno umanjiti i prokazati da sve ima pod kontrolom. To je država koja bi radije izložila svoje ljude teškoj radijaciji nego priznala kakvo je stanje i tako se ponizila pred Zapadom s kojim je bila u hladnom ratu. Nakon što je eksplodirala jezgra nuklearnog reaktora, prioritet totalitarnog sustava koji cijeli počiva na laži bio je zataškati razmjere katastrofe samo da se ne bi širila panika. I zato se odgađala evakuacija Pripjata dok su im radioaktivne čestice letjele iznad glave (dok su roditelji u tisuće kilometara udaljenoj Njemačkoj zabranjivali svojoj djeci da se igraju vani).
Zemlja gdje je partijska podobnost iznad svakog razuma i struke, gdje mali broj podobnih činovnika donosi odluke na direktnu štetu svojeg stanovništva, kao što Putin i kremaljska ekipa ne mogu dobiti rat, pa svaki dan prinose žrtvu od stotina vojnika, a usput žrtvuju rusku ekonomiju i cijelu budućnost te zemlje.
Ali nije to ništa novo, i SSSR ima dugu povijest žrtvovanja svog stanovništva: to je država koja je u Staljinovo doba praktički namjerno izgladnjela svoje stanovništvo (Gladomor), i tad su na udaru bili Ukrajinci. Koji su inače podnijeli i najviše žrtava u Drugom svjetskom ratu. Kao i danas, gotovo jedno stoljeće poslije, kad su žrtve „ljudskog faktora“, greške u karakternom dizajnu jednog uma opijenog moći i imperijalizmom.
Kad pogledamo sami dizajn nuklearnog reaktora u Černobilu, on je svjesno napravljen sa unutarnjom pogreškom – sa grafitnim vrhovima na zaštitnim šipkama koji povećavaju temperaturu nakon gašenja reaktora. Ali to nije rečeno onima koji su provodili eksperiment. Tu je taj faktor tajnovitosti, skrivaš ključne informacije od ljudi da slučajno Zapad ne bi saznao za neku tvoju slabost tokom Hladnog rata (tj., utrke u naoružanju, koju možemo prevesti i koji će narod živjeti gore jer 30 posto ukupnog budgeta moraš uložiti u oružje).
Černobil: nije katastrofa nego manji incident.
Invazija na Ukrajinu: nije rat, već specijalna vojna operacija.
Černobil: uzrok je greška u dizajnu (koja je zataškana) u kombinaciji s ljudskom pogreškom
Invazija na Ukrajinu: uzrok je Putinov imperijalizam potaknut pogrešnim obavještajnim podacima koji su ga uvjeravali da može okupirati Ukrajinu za 3 dana – tu vidimo kako se cijeli sustav temelji na laži jer se jednom predsjedniku ne dostavljaju točni obavještajni podaci iz straha od pada kroz prozor.
Černobil: prva reakcija na katastrofu je pokušaj zataškavanja
Invazija na Ukrajinu: u Rusiji se još uvijek ponašaju kao da država ne vodi osvajački rat, a samo spominjanje riječi rat i ikakvo protivljenje „specijalnoj vojnoj operaciji“ kažnjivo je zakonom.
U Sovjetskom Savezu, kao i u današnjoj Rusiji vlada(la) je tajnovitost koja ubija.
Nema iskrenosti prema javnosti, ali opet se na kraju sve sazna. I obije se o glavu puno gore nego da su se stvari objavljivale pravovremeno.
Možemo vidjeti još jednu nevjerojatnu pojavu u tim državama koje ubijaju svoje ljude (u prijevodu, radije će ih ozračiti nego priznati grešku/radije će ih mobilizirati i poslati u stroj za mljevenje mesa nego priznati da gube rat):
Te države, odnosno nekadašnji SSSR i današnja Rusija, što se gore odnose prema svojim ljudima, oni su sve poslušniji. Nevjerojatna je razina odanosti da su ljudi spremni poginuti za takvu državu koja bi njih tako lako poslala u smrt. Tako da u Sovjetskom Savezu nije bio problem pronaći dobrovoljce koji bi ronili u ozračenoj vodi i otvorili ventile (iako su bili svjesni koliko je to smrtonosno), likvidatore koji su čistili ozračeno područje (iako su znali da gotovo sigurno dobivaju tumor), ili rudare koji su kopali ispod nuklearnog reaktora (iako su bili svjesni koliko će im to smanjiti životni vijek).
Isto tako Putinu nije problem mjesečno pronaći 30-40 tisuća novih vojnika, iako znaju da za smrt imaju više šanse nego da igraju ruski rulet.
Kako to da su ljudi spremni dati sve što imaju (svoj život), ući u suicide squad, za jednu takvu lažljivu, nehumanu, bešćutnu državu prije nego za neku državu u kojoj su neusporedivo zaštićeniji?
Možda zato jer ih je ta država-tiranin – nekad SSSR, a danas nasljednik Rusija – već istrenirala i uvjerila da njihov život ionako ne vrijedi mnogo, i da ako mogu učiniti nešto vrijedno, to je poginuti za tu istu državu.
Nevjerojatna je moć brainwasha.
Katarina Baričić
