Lokalno, nacionalno, globalno
AKO TORCIDA „NE ZNA ŠTA JE BILO“
„Nacionalizam je tema do 300 eura prihoda mjesečno. Njima se servira ta priča. Kad plaća prijeđe 500 eura, počinje razgovor o garderobi i kafićima. Kad prijeđe tisuću, onda je top tema zdrava hrana, ljetovanja i zimovanja, a kad se popne preko 3000 onda prestaje svako palamuđenje. Ljudi onda pričaju o vremenskoj prognozi i ljubavi.“ – Rambo Amadeus
Nikako da se maknemo s tema koje dominiraju do cca 500 eura prihoda. I te teme onda poput ugljičnog monoksida ispune cijeli javni prostor, nitko ne može disati ni pokrenuti neku drugu temu od tolike dominacije tih „tema za siromašne“. A na tim temama profitiraju oni koji imaju daleko najviše prihode u ovom društvu, oni koji od jednog koncerta zarade više milijuna eura.
Na temama za siromašne profitira elita ovog društva.
Zašto Torcida nije prosvjedovala za pogodovanje srpskom podzemlju?
A navijačka skupina Torcida nikad nije prosvjedovala zbog korupcije; nisu se oglasili kad je zdravstveni kriminalac Vili Beroš vraćen na posao (i što je još važnije za njih: kad je pogodovao srpskim mafijašima); kad je cestovni ubojica Banožić dobio APN kredit i sagradio kuću, a nije bio ni dana u zatvoru; nisu prosvjedovali što je Dalmacija sustavno zanemarivana od vertikale, te što je novac uvijek bio usmjeren negdje drugdje; ne, to je izvan njihovog domašaja. Oni prosvjeduju kad sami prekinu neki kulturni događaj, pa onda organi reda rade svoj posao i zatvore nekog njihovog člana.
Ali Torcida je zaštićena skupina u ovom društvu jer oni se kao „bore protiv nepravde“, i reagiraju kad „nepravda postaje zakon“ – samo što im se radar za nepravdu malo pokvario, pa ne reagiraju onda kad tajkuni ostave tisuće obitelji bez plaće, nego onda kad neki njihov član u prekršaju bude sankcioniran.
A ta Torcida se očito odmetnula od svih vrijednosti koje je Hajduk nekad imao i suprotstavio se Pavelićevu režimu – tom istom Paveliću koji je 1941. potpisao ugovor u Rimu kojim Mussolinijevoj Italiji poklanja Split i praktički cijelu Dalmaciju.
Ako Torcida „ne zna šta je bilo“
Fašistička vlast kojoj su Pavelićevi ustaše poklonili Dalmaciju nudili su Hajduku mjesto u prvoj talijanskoj ligi, novi stadion na mjestu Starog placa, avion za putovanje na utakmice te bogate premije, a sve pod jednim uvjetom: da promijeni ime u A.C. Spalato. Tu nemoralnu ponudu bez ikakve dileme odbili su i igrači i uprava, a vratar Brkljača šakom je razbio Duceovu sliku. Tri godine nakon ustaške predaje Talijanima, Hajduk je obnovljen na otoku Visu kao momčad partizanske vojske, Hajduk NOVJ.
I sad će nam ta buntovna Torcida obučena u crno, očigledno simpatizeri izdajničkog pokreta, objasniti „što je bilo“?!
Najgore što se moglo prišiti jednom pozdravu koji se koristio u fašističkom režimu je „dvostruka konotacija“ – jer to znači da se neprestano otvaraju rasprave o prirodi jedne ili druge konotacije, i priča o tome se nikad ne zatvara. Umjesto da se pozdrav stavi „ad acta“ kao simbol jednom okupatorskog, izdajničkog režima, on sa svojim konotacijama neprestano živi, otvorena je mogućnost da se neprestano izvikuje, jer svaki put to može biti ona dopuštena konotacija. Dvostruka konotacija znači da smo svake godine taoci tog pozdrava jer mediji ne prestaju bombardirati o tome kao da je to jedina tema važna za život.
A ZDS je već isisao cijeli kisik iz javnog prostora, i otvorila se pandorina kutija da ubuduće ostajemo bez kisika jer očigledno ZDS je iznad rasta BDP-a, inflacije, kreditnog rejtinga, poboljšanja kvalitete života i povećanja kućnog budgeta.
I očigledno ćemo do daljnjega morati podnositi teme, kako je rekao Rambo, do 300 eura prihoda mjesečno – dok elita profitira od njih.
Katarina Baričić
